VJERA U SEKULARNOST I KUCANJE NA KAPTOLSKA VRATA

Koliko je u sekularnost krhka najbolje oslikava primjer jedne popularne javne osobe (čije je ime sada nevažno) koja je izjavila kako Hrvatska nije sekularna država, odnosno kako način na koji se vatikanski ugovori implementiraju i osjećaju danas negiraju načelo sekularnosti, kojem ona iz njezinih najdubljih profesionalnih, a onda i osobnih uvjerenja teži. Naime, za tu se istu osobu, kada se zaplela u mrežu političkih intriga moglo čuti kako su iz njoj najbližeg kruga intervenirali na Kaptolu da se da Crkva zauzme za nju. Pisala su se tada pisma na Kaptol i čekalo na “hodočašće”, kako bi se zaliječile rane iz političkog okršaja. Tada su toj osobi, zacijelo, osobna uvjerenja kojima teži drukčije pulsirala, a Hrvatska je bila sekularna da sekularnija ne može biti, premda se radi o očiglednoj trgovini moći i interesima, u koju se htjelo uvući i Kaptol, o kojega se pak svatko slijeva nastoji očešati kada se penje na političku pozornicu bez obzira svrbjela ga uistinu Crkva ili ne. Nastranu sad moralne lekcije ovakvog nečijeg osobna držanja, jer iz ovoga primjera treba izvući važniju poruku, a ona se tiče upravo “vatikanskih ugovora”. S jedne strane, nedavno je protiv njih prosvjedovalo stotinjak luftiguza, koji javni prostor zaposjedaju isključivo kako bi širili svjetonazorsku nesnošljivost i poticali ljude na međusobnu mržnju i obračune. S druge strane, čak i oni koji kane ozbiljno raspravljati o ovoj temi govore npr. o tome kako župnici primaju dvije prosječne hrvatske plaće, ne znajući da se radi o svojevrsnoj “valutnoj klauzuli” tj. modelu izračuna u kojemu se broj župa množi s dvije prosječne plaće i taj se ukupan iznos isplaćuje Hrvatskoj biskupskoj konferenciji, koja taj novac raspoređuje biskupijama. Oštrica kritike redovito je usmjerena prema Crkvi da parazitira na državnom proračunu te se predlaže da je vjernici sami financiraju kroz npr. talijanski ili njemački ili austrijski model. Nedavno smo objavili kako je upravo sama Crkva to predlagala u izradi ugovora, ali je prihvaćeno ovakvo rješenje na inzistiranje države, kojoj je bilo nemoguće u postojeći porezni sustav uvesti novih 20 “crkvenih poreza”. Dakle, radi se o tehničkom pitanju, koje se želi zloupotrijebiti za svjetonazorski obračun u tobože pravednoj borbi za sekularnu Hrvatsku. Javno i paradno, dakako, valja se u ime pomodnog sekularizma s vremena na vrijeme obračunavati s Crkvom. A kad zaškripi, onda se kuca i na crkvena vrata. Ne u ime ni vjere ni sekularizma, nego raspodjele političkih interesa i moći, koje svaka vlast ima u vidu kada na Crkvu gleda kao na partnera na političkoj i društvenoj sceni. Vrijeme je da i Crkva tu postavi neke standarde, ma koliko je to u budućnosti stajalo. Upravo u ime postojeće sekularnosti, tj. odijeljenosti od ovakvih političkih elita koje upravljaju ili žele upravljati Hrvatskom.