ETU S CARTEROM MINKAN DA MU O I NA KOŠULJI”

susreta Tita pozdravio kao istinskog prijatelja SAD-a, a voditelji američkih TV kuća nisu se mogli načuditi kako je „suvremenik divova“Churchilla, Staljina i Roosevelta još „u dobroj formi“. Iako je Carter bio deklarirani zaštitnik ljudskih prava, uzalud su Hrvati i Albanci za Titova posjeta demonstrirali ispred Bijele Kuće, Americi je bila važnija „nezavisnost i teritorijalni integritet Jugoslavije“. Čak je i Tuđman, u povodu tog susreta, ushićeno pisao kako se Titu „poklonila čak i Amerika“. Na kraju, kad je sve bilo gotovo, Goran Milić je nazvao Brkića i zahvalio mu. Brkić je rođen je 1929. u Rakitnu, u Hercegovini, gdje je njegov otac Marijan, zvani Džinko, bio učitelj po kazni. Prije toga radio je u Viru pokraj Posušja, međutim, bio je veliki radićevac pa je poslan na selo. – U Rakitnu smo se rodili ja i mlađi brat Zoran Frano, koji je umro prije šest godina – počeo je svoju priču. Nakon što im je otac umro 1931. u Mostaru, majka Anđelka odvela ih je u Sarajevo da se mogu školovati. Berislav je imao dvije godine, a njegov brat šest mjeseci. – Donijela je najpametniju odluku koju je mogla, a to je da nas školuje. U Sarajevu smo imali strica Ivana koji je radio na željeznici, bio šef željezničarskog fonda, mirovinske ustanove u vrijeme stare Jugoslavije i NDH – kaže Barry Brkić. Braća su najprije pohađala katoličku osnovnu školu pri crkvi i samostanu sv. Vinka Paulskoga koji su držale „bijele sestre“. Jedno su vrijeme živjeli kod strica Ivana. Drugi svjetski rat obitelj Brkić nije poštedio iznenađenja i tragedija. Obitelj se ideološki podijelila. – Mamina sestra Ljubica udala se za Antu Mamića, koji je bio u Francetićevoj bojni, dopukovnik, koji je na Bleiburgu ili negdje na Križnom putu likvidiran. Druga mamina sestra, tetka Dragica, koja je živjela u Posušju, dobila je čak i partizansku spomenicu. Moja mama i stric Ivan također su bili