I 100 godina nakon Velikog rata velike sile ratuju, ali ne kod kuće
Upravo u vrijeme dok svijet obilježava stogodišnjicu završetka Prvog svjetskog rata, globalnog sukoba koji je odnio više od 10 milijuna života, moglo bi se očekivati da je svijet danas puno mirnije i sigurnije mjesto, da je ljudski rod nešto naučio iz povijesti. Na žalost, istina je prilično drukčija. Danas se na planetu Zemlji, ne računajući “rat protiv droge” koji u Meksiku odnosi na desetke tisuća života godišnje, vode četiri “velika” i deseci sporadičnih ratova, a broj poginulih i ranjenih ponovo se mjeri velikim brojkama.
Daleko od domovine
Doduše, ova četiri rata koja plamte u Siriji, Afganistanu, Iraku i u Jemenu nisu “klasični ratovi” jedne države protiv druge. Još gore, ovo su područja svojevrsnih proxy ratova u kojima svjetske ili regionalne sile vode sukobe sa svojim globalnim suparnicima, no ne i na svom teritoriju. Jer puno je lakše i jednostavnije ratovati na tuđem teritoriju, tisućama kilometara daleko od vlastite domovine.
Prvi, i svakako “najpoznatiji” rat koji se i danas vodi je rat u Siriji. Otkad je izbio, prije sedam godina, u sirijskom ratu smrtno je stradalo oko pola milijuna ljudi, a milijuni su prognani iz svojih domova. Lista sudionika ovog rata je poduža, jer upravo je Sirija mjesto na kojemu se isprepliću geopolitički interesi Rusije i zapada, ali i nekoliko zemalja Bliskog istoka. Prije svega, tu su regularne sirijske postrojbe pod kontrolom predsjednika Bashara Al-Assada koje su sada, za razliku od prije nekoliko godina, u prilično stabilnom stanju. Na “Assadovoj strani” nalaze se još i Rusija te Iran čije postrojbe pomažu, ili su pomagale, u stabilizaciji bojišta i ovladavanja dijelom sirijskog teritorija. Ove su snage u svojevrsnom prešutnom paktu i s Kurdima koji kontroliraju istočni dio Sirije. S druge strane nominalno se nalaze sirijski pobunjenici koji su na samom početku sukoba prikazivani kao liberalni, demokracije željni borci kojima je dosta dotadašnje vlasti. No, ubrzo se pokazalo kako veliku većinu ovih snaga čine veće ili manje islamističke grupe djelomično povezane s Al-Q’aidom. Na strani pobunjenika nalazi se i SAD te zapadne zemlje poput Britanije ili Francuske, ali i Saudijska Arabija koja izdašno financira radikalne skupine. Tu je i Turska koja nastoji “osigurati sigurnost” svojih južnih granica, no u stvari pokušava potkopati kurdsku tvorevinu na istoku Sirije kako se ona ne bi prelila i na turski teritorij. U cijelu ovu računicu treba ubaciti i ISIL koji je donedavno upravo na području Sirije imao veći dio svog “kalifata” dok nije uništen, najviše zahvaljujući ruskom angažmanu.
No, pravi rat u Siriji u stvari se vodi između Rusije i SAD-a koje ovu zemlju i tamošnje bojište koriste za odmjeravanje snaga i testiranje novih oružanih sustava. Ujedno, upravo je Sirija mjesto na kojem svoju poziciju na geopolitičkoj karti svijeta testiraju i Washington i Moskva.
Drugi veliki rat koji se trenutačno vodi je onaj u Iraku. Doduše, nema tu stvarnih i otvorenih