7 DANA ZA SPAS ALUMINIJA
U rješavanje problema uključila se i vlast u RH
Prije dva dana posrnuli mostarski gigant Aluminij za jedan megavatsat električne energije plaćao je vrtoglavih 96 eura, a samo dan prije 74 eura, što im “donosi” gubitak više od 600 dolara po jednoj toni proizvedenog metala aluminija. To je rezultat višegodišnjih unutarnjih i problema nastalih na svjetskim burzama ove godine na kojima ova kompanija istodobno kupuje i prodaje svoje proizvode. Danas su se pogoni Aluminija, kompanije koju je prije 22 godine nakon ratnih razaranja otvorio predsjednik Franjo Tuđman, trebali ugasiti, no kako doznajemo, “kupljeno” je još sedam vjerojatno ključnih dana za pokušaj spasa kompanije koja zapošljava gotovo 900 ljudi i koja je okosnica života u Mostaru i Hercegovini. U tjedan dana znat će se planovi za 2019.
Glenocoreov uvjet
Aluminij se našao u gotovo bezizlaznoj situaciji, no u posljednja dva dana ipak je postignut dogovor ključnih suvlasnika kompanije te predstavnika vlasti iz Zagreba i Mostara da se osigura isporuka električne energije, koju Aluminij po ovim cijenama više nije mogao kupovati, ali i glinice, jer je najveći dobavljač Glencore također postavio uvjete da neće isporučivati rudaču dok se unaprijed ne isplate dogovorene količine. U mostarskoj Elektroprivredi Hrvatske zajednice Herceg Bosne spremni su biti dio rješenja iako im je Aluminij dužan 180 milijuna maraka (oko 90 milijuna eura), uz uvjet da taj teret u budućnosti ne dovede u pitanje opstanak i ove kompanije. EP HZHB bit će dio rješenja, ali će i činiti sve da zaštite svoj položaj, naveli su iz te kompanije. Objasnili su kako tek predstoje razgovori između više dobavljača električne energije i predstavnika Aluminija. Dok su i jučer trajali razgovori o rješenju ovoga problema, Nadzorni operater sustava, koji upravlja električnom mrežom, svakih je sat vremena isključivao kompaniju s napona. Iz mostarske kompanije ističu da im je ključna potpora vlasti i Vlade FBiH kako bi se nagomilani problemi riješili jer ih oni sami ne mogu prebroditi.
Kada je 2013. potpisivan sporazum kojim je Vlada FBiH povećala svoj udjel s 24 na 44 posto, dogovoreno je kako će Aluminij dobiti status doslovno posebnog potrošača kojemu se aktivira pomoć iz Federacije BiH subvencioniranjem cijene električne energije onoga trenutka kada se dogode poremećaji na tržištu. Ta odredba aneksa ugovora nikada nije aktivirana. Problemi kompanije započeli su doslovno s odlaskom višegodišnjeg direktora Mije Brajkovića 2009., kada je na računu bilo 94 milijuna maraka, a danas su gubici oko 360 milijuna. Godinama se stvari nisu mijenjale, mijenjale su se samo uprave. Tijekom 2013., dok je na vlasti bila probošnjačka koalicija sa SDP-om na čelu, samo u godinu dana probijen je iznos od 124 milijuna maraka dugovanja zbog lošeg odnosa prema kompaniji i ekstremno loših ugovora s dobavljačima. Koliko je u Aluminiju značajna “igra brojki”, pokazuje činjenica da s povećanjem jednoga dolara glinice po toni mešetari mogu izvući desetke milijuna maraka. U 2014. gubici su narasli na 213 milijuna, što je kompaniju dovelo pred nemogućnost daljeg poslovanja. Nijedna banka im nakon toga nije željela izdati jamstva kako bi mogli sklapati ugovore i na dulje razdoblje kupovati električnu energiju, glinicu, petrol koks i smolu, koji čine više od 90 posto ukupnih troškova.
Privatizacija rješenje
Vlada FBiH ipak je u posljednjih nekoliko mjeseci donijela nekoliko kapitalnih odluka, no one još nisu imale stvarnoga učinka jer je riječ o dugoročnim mjerama. Naime, Vlada je donijela odluku po kojoj Aluminij odobrava financijsku konsolidaciju ove kompanije te otvara posebni transakcijski račun preko kojega bi mogli poslovati te onemogućava pokretanje prinudne naplate dugovanja. Pa ipak, svi sudionici uvjereni su da se Aluminij unatoč svim problemima može privatizirati i da je to jedino rješenje. Najvažnije je osigurati da se do toga trenutka posve na ugasi.