I populizam je pitanje ponude i potražnje

Populističke su stranke u Europi u posljednjih 20 godina utrostručile svoje glasove, a u 11 od 31 države su na vlasti, analizirao je britanski list Guardian. Praktički sada svaki četvrti građanin glasuje za neku populističku stranku, dok su 1998. takve stranke dolazile do sedam posto konsenzusa. To istraživanje je posebno zanimljivo pošto će se za šest mjeseci glasovati na europskim izborima, pa će se na njima vidjeti koliko su populizmi stvarno postali snažni. Zapravo, Guardian ističe kako je njihov val popularnosti započeo 2008. kada je izbila ekonomska kriza te se povećao 2015. s izbjegličkom krizom. Populizmi nisu samo na desnici (AfD u Njemačkoj, Liga u Italiji, Nacionalno okupljanje u Francuskoj, Fidesz u Mađarskoj…) već i na ljevici (Podemos u Španjolskoj, M5S u Italiji, La France Insoumise…), ali su samo u Italiji dvije dijametralno suprotne populističke stranke u vladinoj koaliciji. Populističke će stranke u kraćem razdoblju zasigurno postati snažnijima, ali i radikalnijima naglašavajući nacionalnu i regionalnu različitost, drži politički znanstvenik Cas

Mudde. U tekstu Guardiana postavlja se i pitanje zašto populistički lideri ili pokreti postižu uspjeh. Zato što je populizam shvaćen kao kombinacija individualnih i kontekstualnih pitanja (potražnja) i dostupnost političara (ponuda). I u politici se, kao i u ekonomiji, sve svodi na ponudu i potražnju. U Italiji su dvije različite potražnje pronašle dvije različite ponude. I premda su i Salvini (Liga) i Di Maio (M5S) govorili kako nikada neće stvoriti zajedničku vladu jer su na suprotnim stranama, sada su u žuto-zelenoj vladi. Jedni (M5S) su nudili plaću za nezaposlene, a drugi (Liga) mirovinsku reformu. Svaka ponuda zasebno nije financijski održiva ili jedva. Zajedno su dovele do proračuna (eksplozivne mješavine) koji odbacuju populisti na vlasti u ostalim državama eurozone. Svih ostalih 18 država eurozone je protiv Italije. Dakle, nisu eurobirokrati već i populisti ostalih zemalja, protiv talijanske populističke ponude i potražnje. Političko tržište ponude i potražnje je, kao i ekonomsko, u stalnoj mijeni.