Promukli su i neispavani, ali imali su snage pjevati s deset tisuća navijača!
Definitivno veličanstveno, baš smo razgovarali koliko bi ljudi moglo biti na dočeku i iznenađeni smo. Svi su prepoznali ovaj uspjeh, svjetski smo prvaci – rekao je izbornik Željko Krajan
Nebo je bilo tmurno, jutro prije dočeka tenisača padala je kiša, ali sve je prestalo... Trg bana Josipa Jelačića ove je godine doživio svašta, proživio svašta, okupio svašta... Bio je glavno okupljalište Hrvata. Plakalo se ondje, pjevalo, pilo, slavilo, pratilo utakmice, dočekivalo prvake... hrvatska trobojnica i kockice obilježili su svjetski sport ove godine, htjeli neki to ili ne htjeli.
Tenisači okupili Hrvatsku
Nakon što se ovo ljeto mnoštvo ljudi okupilo da bi dočekalo srebrne hrvatske nogometaše, sada su svoje minute na pozornici doživjeli i zlatni tenisači. Imali su i oni, kao i nogometaši, taj neki čudni sjaj u očima, možda zbog neispavanosti i slavlja, ali možda i zbog kadrova koje su gledali pred sobom. Ljudi s mobitelima i osmijehom na licu, skakali su, skandirali im i čekali ih kao Bogove... Zaslužili su to jer još su jednom zadužili hrvatski sport. Momci izbornika Željka Krajana,
postrojili su Francuze u Lilleu, uzeli naslov u Davisovu kupu i vratili ga kući nakon punih 13 godina. U zračnoj luci Franjo Tuđman dočekao ih je vatrogasni vodeni top, mažoretkinje i crveni tepih, a na Trgu mnoštvo teniskih zaljubljenika. Pokazali su Hrvati još jednom da se nisu zasitili dočekivanja pobjednika. Prekrasni kadrovi hrvatskih navijača tako su ponovno obišli Zemlju. Kao da ne damo nikome da zaboravi na tu malu mediteransku zemlju koja tu i tamo pokaže svima kako se pobjednici ponašaju, kako se svjetski prvaci rađaju i kako ti isti prvaci uspiju u kratkom vremenu okupiti svoj narod... E, pa ako ova godina nije godina hrvatskog sporta, koja jest? Osvojili smo 2018. svjetsko nogometno srebro, tenisko zlato, najbolji smo u windsurfingu, veslanju, BMX-u, bacanju diska, gimnastici... Dinamo je osigurao proljeće u Europi, navijači su se počeli vraćati na stadione, a umirovljenici po tramvajima, umjesto o lijekovima, doktorima i popustima, razgovarali samo o sportu. Ove je godine u Hrvatskoj sport pauzirao sve probleme, na sekundu zamrznuo krize, deficite, negativnosti... a narod je još jednom pokazao da može i želi stati iza svakog uspjeha ljudi koji su za takve trenutke zaslužni. Pa iako su tenisači bili neispavani, premoreni, što od tenisa, što od slavlja, nisu se prestali smijati. Od trenutka kada je Marin Čilić u posljednjem meču pobijedio Pouillea i bacio reket nakon osvojenog trećeg seta i naslova svjetskih prvaka, lice im je ostalo isto kao da su u transu. Svjesni su i sami da se ne postaje svjetskim prvakom svaki dan. – Biti dočekan ovako je san mojih snova. U Lilleu je bilo jako puno navijača i velika podrška iz Hrvatske i mogu reći samo: hvala svima – govorio je već pomalo promuklim glasom Marin Čilić kada je vidio deset tisuća ljudi ispred sebe na Trgu. Mislili smo svi da su se već dosta zafeštali i proveselili jer rezali su torte, pili šampanjce iz netom osvojene “salatare”, vozili se u kabini aviona, pjevali cijelim putem do Hrvatske... no izgleda da nisu. Nije im bilo dosta. Shvatili smo svi i sada na dočeku kako su zapravo Borna Ćorić i Mate Pavić najveći veseljaci u hrvatskoj teniskoj družini. Borna je predvodio pjesmu, dizao atmosferu na pozornici i pozivao ljude da skaču više i deru se glasnije. Bio je mladi Zagrepčanin daleko od onog bahatog dječarca koji se prije nekoliko godina tek probijao na tenisku scenu. Govorili su tada neki da od njega nikada neće biti velikog tenisača, a do sada je već nekoliko puta spašavao hrvatsku mrežu i sada ga svi slavimo s razlogom... Pa je s onako popucalim glasom, i osmijehom preko cijelog lica, izvlačio iz sebe zadnje atome ne bi li se obratio okupljenim navijačima. – Kada sam gledao Ljubičića i Ančića, maštao sam o tome i evo sada to proživljavam – rekao je veseli Borna. Mikrofon su dobili i ostali momci u reprezentaciji pa i naš veteran u igri parova, Ivan Dodig. – Onog dana kada krenete igrati tenis, baš ovo sanjate, a mi smo to i doživjeli. Ovo je prekrasno – rekao je Ivan Dodig koji je jedva govorio.
Marinu je ovo dobro došlo
Ipak svi su se sjetili Marina Čilića, koji je prije dvije godine bio svojevrsni tragičar, a ove heroj... – Lijep doček, iznenađujuće, nismo očekivali ovoliko ljudi, prekrasan doček, pogotovo za Marina koji je već jednom okusio poraz u finalu, on je najviše ovo čekao – rekao je Mate Pavić. No, moramo spomenuti i ostatak reprezentacije: Franka Škugora, Viktora Galovića i Nikolu Mektića koji su dali svoj obol i zasluženo slavili osvajanje pehara. No, velike zasluge idu i izborniku Željku Krajanu kojemu se jako svidjela atmosfera s dočeka. – Definitivno veličanstveno, baš smo razgovarali o tome koliko bi ljudi moglo biti na dočeku i svakako smo iznenađeni. Svi su prepoznali ovaj uspjeh, svjetski smo prvaci, imamo jaku ekipu s vođom Marinom – rekao je izbornik Krajan pa nastavio: – Treba ovo proslaviti na način na koji smo to i osvojili. Nećemo spavati još koji dan, a onda slijedi odmor. Treba se pripremati za novu sezonu – rekao je kroz osmijeh Krajan koji je veselo gledao u svoje izabranike, momke koji su Hrvatsku ponovno postavili na kartu svijeta i koji su svoje ime ugravirali u povijest Davisova kupa, koji se više neće igrati u ovakvom formatu. Bilo kako bilo, godina je ovo za koju jedino možemo poželjeti da se ponovi!
MARIN JE JEDNOM OKUSIO PORAZ U FINALU, NJEMU JE OVAJ DOČEK NAJBOLJE SJEO, KAŽE ĆORIĆ
ONOG DANA KADA KRENETE IGRATI TENIS, SANJATE BAŠ OVO, A MI SMO TO I DOŽIVJELI, KAŽE IVAN DODIG