Čemu strah od glasa naroda kada on oslobađa krivnje za loše odluke

Ovih se dana prigodničarski prisjećamo obljetnice glasovite Radićeve krilatice “da ne srljamo kao guske u magli u novu tvorevinu SHS”. Nije mi poznato da li su se prigodničari sjetili i nekih drugih Radićevih izjava, kao o potrebi borbe za vladavinom seljaka, te protiv vladavine pokvarene gospode na vlasti. Ima li među njima takvih? Valja se podsjetiti i Radićevih proročanskih misli o lošim odnosima Srba i Hrvata, tiskanih u istoimenoj knjizi 1902. godine. Citiram: “Tim sramotnim pojavama izvor je baš u tome, što se misli, da se borba ima voditi do istrage (uni- štenja), vaše ili naše, a sve, gle, oko nas svjedočimo da se ta borba vodi do istrage i vaše i naše”. Jadan Radić, platio mislećom glavom, a politički potomci dadoše mu za pravo. Na što mu sliči stranka danas, i ostale, kao i gospoda koja ih vode. Magla je svuda oko nas, a ni političkih gusaka ne manjka. Imamo Hrvatsku, očerupasmo je kao gusku, naravno krivi političari, a narod nevin, kao oni što poslaše Isusa na križ, vičući raspni ga, a kriv Pilat. Želimo da nas vode sveti Franjo, Stjepan, Josip, Ivan,Andrija, a kad ustanovismo da to oni nisu, padosmo u apatiju i maglu, tražeći pomoć u četvrtom “B”. Tako i imenovasmo “polit-inkviziciju”, koja će nam olakšati spoznati istinu i pravdu, pritom će biti “neovisna” izabrana od istih grešnika, kojima će suditi, dakako nikom odgovarati. Demokracija, vladavina naroda, podrazumijeva da izabranici odgovaraju samo narodu, koji ih je izabrao, a ne onima koje su oni izabrali, naravno sve dobro pravno regulirano, uključivo s mogućnošću demokratskog opoziva, smjene s vlasti, nakon slabih rezultata. Imamo li to? Što je referendum. Smijemo li dozvoliti da uski krug vladajućih donosi odluke naprečac, bez suglasnosti naroda, a radi se o dugoročnim, pa i sudbonosnim odlukama za sve nas i naše potomstvo. Zašto se bojimo glasa naroda, pa njegov glas će ih osloboditi krivnje za eventualno loše odluke. Zašto srljati u maglu. Nije uputno sve što je u svijetu “in” kopirati kod nas, ne vodeći računa o našoj tradiciji i opredjeljenjima. Pa ni banane neće rasti u Lici. Može li se zakonski “prisiliti” narod na obavezan izlazak na izbore, te potom reći , što smo htjeli to smo izabrali, šutimo i trpimo, do iduće prilike. Grčka je domovina demokracije, ali i anarhije, do koje ju je dovela baš ta demokracija, koja je shvaćena kao pravo svih pojedinaca, da se vladaju po svom osobnom nahođenju i procjeni, što je dobro, a što ne, gdje su prava pojedinaca bila iznad kolektivnih. Povijest je zabilježila da su se vrlo agilni, sposobni i pošteni predstavnici naroda zvali “oratoris” a oni drugi “idiotes”. Svaka sličnost s likovima hrvatske političke scene kažnjiva je i nenamjerna (?).