Pokazna vježba za registar kumova

Uspješne, uređene i prosperitetne zemlje razlikujemo od onih koje to nisu po tome koliko su njihovi narodi uspjeli ovladati kompleksnim i sofisticiranim sustavom zvanim država. Ne postoji ništa u povijesti društva što je čovjek stvorio a da bi se moglo mjeriti s izumom države. Država je najsofisticiraniji proizvod koji je iznjedrila civilizacija. Ona je sustav pravila pomoću kojih jedna nacija ovladava svojom sudbinom i prestaje biti puko pleme ili klan. U tom smislu država je najvažniji resurs koji neka nacija može posjedovati. Mnogi će reći da su sretne one zemlje koje su bogate prirodnim resursima, ali to uvijek nije baš tako. Postoje nacije koje nemaju skoro nikakve prirodne resurse, a opet su to napredna i bogata društva. Kao što postoje i nacije koje imaju ogromna prirodna bogatstva, a koje nikako ne uspijevaju ovladati svojom sudbinom. Na primjeru Hrvatske možemo dobro vidjeti tu napetost i značaj koji državno umijeće ima za oblikovanje sudbine jedne nacije. Svatko će reći da živimo u prelijepoj i resursima bogatoj zemlji, ali će malo tko reći kako smo bogato i uređeno društvo. To je zato što smo se izborili za slobodu države, ali se tek trebamo izboriti za slobodu društva, neovisnost institucija i vladavinu prava. Umjesto da idemo ka tome cilju, korupcija, nepotizam i izigravanje zakona postali su naši najpoznatiji sportovi. O njihovoj rasprostranjenosti možda najbolje govori okolnost kako su se sami zakonodavci dosjetili načinu na koji mogu sebe izuzeti od zakona. Tako smo dobili čuveno Povjerenstvo za sprječavanje sukoba interesa, čija je glavna funkcija omogućiti političarima da, uz simboličnu novčanu kaznu, neometano pletu svoje koruptivne mreže. Svu besmislenost postojanja Povjerenstva vidimo na primjeru postupka koji je pokrenut protiv predsjednika Vlade u slučaju imenovanja Igora Pokaza za veleposlanika u Velikoj Britaniji. Predsjednica Povjerenstva Nataša Novaković objavila je kako će istraživati taj slučaj, jer se radi o premijerovu kumu, što je mogući sukob interesa. Premijer se, s druge strane, brani kako se on po funkciji nije mogao izuzeti od potpisivanja, a da sam nije predložio imenovanje Pokaza, pa tako nema ni sukoba interesa. U ovom slučaju nije bit u tome što je Pokaz imenovan, jer je on karijerni diplomat, koji posjeduje sve kvalifikacije za tu funkciju. Ono što je sporno jest to što on svoj prethodni mandat nije završio do kraja, već je na jedan volšeban način sam napustio mjesto veleposlanika u Moskvi usred mandata, tako da više od dvije godine tamo nismo imali svoga veleposlanika. I sada je za taj svoj postupak nagrađen mjestom veleposlanika u Londonu. Stoga se nameće pitanje, može li njegovo kumstvo s premijerom biti uzrok njegove diplomatske rehabilitacije? Koja je posljedica ovakvog pristupa Povjerenstva? Radi li se o namjernom skretanju fokusa s onog spornog na nesporno, ili je riječ o pukom previdu povjerenice? Zar od ovoga imenovanja nije bilo problematičnije imenovanje Plenkovićeva ujaka za člana Upravnog vijeća Javne ustanove Park prirode Biokovo bez kriterija? Ako je povjerenica na ovaj način htjela pred javnošću demonstrirati svoju neovisnost od politike, nije li postigla upravo suprotan efekt? Je li ovim svojim propustom omogućila vladajućima da po svojoj mjeri prekroje zakon o sukobu interesa? Je li to napravljeno u dosluhu s vladajućima ili ne, manje je bitno. Bitno je da se tu radi o apsurdnoj situaciji koja će dati smisao smanjenju ovlasti povjerenstva. Kakav je to apsurd možda dovoljno govori okolnost da novi Zakon o sprječavanju sukoba interesa piše gđa Rimac. Korupcije je oduvijek bilo ali nikad nije bila tako transparentna i očita kao danas. Kod nas vrijedi ona – kada ne želiš riješiti problem, osnuj povjerenstvo. Kako je Povjerenstvo za sukob interesa naš originalan izum, treba ga do kraja prilagoditi podneblju u kojem je nastalo. Stoga bi, u ovim okolnostima, novi zakon bio besmislen ako ne bude imao stavku kojom se dužnosnici obvezuju u obrazac imovinske kartice navesti sve svoje kumove. Jer, ovo što gledamo pokazana je vježba za registar kumova. Samo postojanje Povjerenstva o sukobu interesa predstavlja legalizaciju sukoba interesa, jer se pomoću ove institucije zakonitost postupanja s razine političke odgovornosti, koja se u normalnim okolnostima kažnjava ostavkom, svodi na razinu prekršaja, koji se kažnjava upozorenjem i smiješnom novčanom kaznom, koja se, da apsurd bude veći, plaća od prihoda koji dužnosnik ostvaruje od države. Znači, kada političar nešto mućka, vi platite njegovo mućkanje i kaznu za to mućkanje.