Kalvarija preminule od raka
S tumorom gušterače pola godine odlazila na preglede i čekala operaciju
Liste čekanja u hrvatskom zdravstvu prepolovile su se u proteklih godinu i pol; izbrisani su dvostruko naručeni, puno ljudi više i nije u sustavu jer su se odselili, uvedene su i prioritetne liste čekanja. Upravo su te prioritetne liste uvedene za one teško bolesne; kada se posumnja u lošu dijagnozu, da pacijent pretragu obavlja jednu za drugom. No, tko je prioritet, tko ga određuje i kako to može izgledati u praksi, s tugom nam objašnjava 64-godišnjak iz zagrebačke okolice.
Izgubljena četiri mjeseca
Skroman gospodin dočekao nas je na hodniku jedne zagrebačke bolnice s dokumentacijom svoje nedavno preminule supruge. Na siječanjskoj kontroli PET/CT pretragom, na koju je bila naručena zbog melanoma koji je bio riješen godinama prije, no morala se kontrolirati, nalaz otkriva lezije na gušterači. Obiteljski liječnik šalje je na vađenje markera, a nalazi su pokazali da su povišeni. Taj dio pretraga i nalaza trajao je do kraja ožujka. Na redovitu kontrolu kod onkologa žena je bila naručena 10. travnja. Onkolog ih šalje gastroenterologu.
– U Zagrebu se na taj prvi pregled čeka od 90 do sto dana. Najprije smo se mogli naručiti u bolnici u Kninu, dali su nam termin 19. travnja u 12 sati. I iz Dugog Sela išli smo u Knin, obavili pregled i nalaz gastroenterologa preporučuje endoskopiju i rektoskopiju – kaže naš sugovornik i svako ovo “šetanje” i putovanje potkrepljuje kronološki posloženim nalazima i narudžbama. Endoskopija jednjaka, a i rektoskopija – pregled zadnjeg dijela debelog crijeva u dubini od 20 do 25 centimetara – pod anestezijom se može, prenosi nam gospodin što im je rečeno, napraviti samo u Zagrebu ili Zadru.
– U Zagrebu nas naručuju 19. 6. Tražili smo dalje i dobili termin 8. 6., a onda su nam iz Zadra odgovorili da možemo biti na redu 18. 5. pa smo otišli tamo. I nalaz je pokazao – tumor u glavi gušterače. Toliko smo vremena potrošili i izgubili, a za lezije su znali od siječnja – opisuje naš sugovornik trenutak kada su dobili potvrdu dijagnoze. Prošla su, dakle, četiri mjeseca. Idući je korak potom bio onkolog, ali termin dobivaju tek za više od mjesec dana – 26. lipnja.
‘Ne idem dok me ne primite’
– Poslao sam svu dokumentaciju i nisam mogao vjerovati. Onda sam poslao ogorčeni e-mail pa su nam odgovorili da dođemo ranije, 12. lipnja. Otišli smo tada i onkolog traži pregled abdominalnog kirurga. Dan poslije ponovno je izvadila markere i nalazi su bili blagi užas, ne za melanom, nego markeri za rak gušterače. Za abdominalnog kirurga nisam htio čekati, otišao sam i stajao u redu dok ga nisam dočekao, baš tog kojem nas je onkolog poslao. Rekao sam da se ne mičem dok nas ne primi. I primio nas je u bolnici, ali i naručio da popodne dođemo tamo gdje privatno radi – kaže nam gospodin i iz fascikla vadi svaki papir. Taj popodnevni privatni pregled platili su 500 kuna, a na nalazu je pisalo da treba obaviti – magnetsku rezonanciju abdomena. Odmah su otišli privatno, u kliniku nedaleko od bolnice, i platili 1600 kuna. Onkologa je potom, kaže, ulovio na hodniku i on ih je poslao s nalazom magneta u drugu bolnicu. Bilo je to 20. lipnja, a operacija je obavljena 1. kolovoza. Otad supruga više nije izašla iz bolnice, u kojoj je i preminula.