Thompson trenutno ima status neuhvatljiv većini glazbenika

Thompson trenutačno ima status neuhvatljiv za većinu glazbenika

Gotovo kao tradicija Urban &4 održat će predbožićni koncert u Tvornici. Zagrebački je klub nedavno i obnovljen, a Urban &4 tamo neće održati jedan, nego čak dva koncerta zbog izuzetnog interesa. I inače je 2018. važna godina za riječkog glazbenika, 20 je godina od izlaska kultnog albuma “Žena dijete”, prešao je pola stoljeća života, u Lisinskom je ranije ove godine održan i sjajan koncert sa Zagrebačkom filharmonijom.

Kako je uopće došlo do ideje o predbožićnom koncertu?

Počelo je kao zafrkancija jer je u nekom trenutku krenula ta božićna histerija, kao što smo prisvojili i Valentinovo kao jedan veliki i važan dan, pa onda i Halloween po istom principu. A iza svega stoje niske konzumerističke strasti. Ili urote, jer mora biti neka urota u ovoj zemlji! I onda smo se sjetili Tima Burtona koji je za Disney napravio “Predbožićnu noćnu moru”, jedan netipičan animirani film koji djeci na drukčiji način prikazuje Božić. Tako smo i mi u tom moru neukusa koji se plasira u to vrijeme pokušali napraviti koncert koji, osim terminom, po ničem drugom ne spada u to razdoblje. No, opet, možda je upravo to pravi način da se proslavi Božić. Ova dva koncerta nekako su kruna godine, iznimno im se veselimo i pokušavamo ne mistificirati sebe i sve što radimo, želimo se na neki način približiti ljudima i u prostoru Tvornice napraviti jedan vrlo intiman koncert i sebi i publici. Ali, što na kraju ispada? Pa, klasična božićna priča! No, koja je ipak nastala kao, za nas, nužna suprotnost svemu što se nudi.

I uvijek Tvornica.

Probali smo se maknuti iz Tvornice, ima Zagreb i drugih mjesta, ali sva su ta mjesta zapravo rađena za nešto drugo pa se, eto, tu usput može pogledati i neki koncert. Ili su rađena tako da ljudi mogu popiti dobro piće, uživati u društvu ili su to prostori u kojima mogu nešto kupiti pa usput pogledati i dobar koncert. Ili su to neki bivši hodnici ili skladišta koji su se, eto, preuredili u koncertne prostore. U Tvornici zaista osjetim razliku jer sam došao u prostor koji je na neki način posvećen isključivo koncertu i glazbi. To je prostor u kojemu se nema što drugo raditi jer tamo postoji pozornica i tamo si došao isključivo na koncert. Teško da ćeš tamo doći plesati, teško da ćeš doći u šoping, teško da ćeš doći na neku izložbu, doći ćeš na koncert. Prije 20, 30 godina Tvornica je još i imala konkurenciju, ali danas je više nema.

Jeste li iznenađeni što je prodaja ulaznica povukla i drugi koncert?

Sax je bio rasprodan u 45 minuta, to jest mali prostor, ali rasprodao se bez plakata i prodajne akcije, i to tako da su ljudi stajali u redu i sve pokupovali. I Gradec je bio rasprodan, ali vrijeme nas je otjeralo u Lisinski. Iznenadilo me to što je prvi dan rasprodan bez klasične reklamne objave, jumboplakata po gradu, sve je zapravo išlo preko Fejsa. Dok sam ja gledao kako izgledaju plakati za koncert, koncert je rasprodan. Razmišljali smo nekoliko dana i rekli – neka plakati idu, ali stavite još jedan dan. Pozitivno me iznenadilo da je još moguće rasprodati koncert, i to bez novog albuma, i to po nemalom iznosu koji treba izdvojiti za ulaznicu.

Puno je jubileja za vas u ovoj godini.

Kada me netko pita što si želim, odgovorim da želim da mi sve ostane kako je, to mi je najveći uspjeh. Ljudi to ne razumiju, ali kada napraviš situaciju koja ti je dobra, nađeš ljude koji te vole i s kojima se razumiješ, pri čemu i sa svoje strane moraš napraviti neke kompromise, kada pronađeš suradnike s kojima radiš već 20 godina, onda su ti to i najbolji prijatelji. Kada obitelj staviš na noge, izgradiš dobar odnos sa ženom i djecom, pa onda i s publikom, onda ni ne očekuješ da ti bude bolje ili da ti bolje treba, želiš jedino da to traje. Kažu mi da nisam ambiciozan, a ja mislim da je velika ambicija nastojati da to sve tako ostane. Gotovo da ne znam nijednoga svojeg kolegu koji sve to ima.

Dugo već čekamo na vaš novi album.

Puno je razloga. Prvi je što više ne ovisi sve o meni, radim s ljudima koji više nemaju 20 godina, nego malo više, imaju djecu, većina ih ima i posao uz glazbu, nije im glazba jedini izvor prihoda. Teško je koordinirati obiteljske i poslovne obveze svih nas. A onda ti dođe i dva mjeseca svirki za koje živiš, ali i od kojih živiš. Pa se dogodi da netko od ekipe ode u Ameriku, onda se sve prolongira još malo. I onda, kada nešto i snimimo, a u Novom Mestu snimili smo novi materijal, počnem čačkati po