PRORAČUN 2019: MALO DOBROG, A PUNO TOGA PO STAROM
Rasprave o Državnom proračunu ušle su u završnu fazu. Vidimo to po podizanju tenzija, zahtjevima za povećanjem plaća u javnom sektoru pa i po ucjenama koalicijskih partnera. A kako prijedlog proračuna čitamo u Udruzi poslodavaca? Ništa novo! Prihodi i rashodi rastu prema procijenjenoj stopi gospodarskog rasta, nema se hrabrosti niti odlučnosti zagrabiti odlučnije na rashodovnoj strani. Odlučniji bi zahvat bio čak i da je razina rashoda ostavljena na istim apsolutnim brojkama kakve smo zabilježili za ovu godinu, odnosno, da nije povećana rashodovna strana.
U što bi se onda moglo “uložiti” tih 6,9 milijardi kuna za koliko je povećan proračun u odnosu na tekući? U najbolju prodemografsku mjeru i najefikasniju protuiseljeničku aktivnost – smanjenje opterećenja gospodarstva. Time se otvara prostor za povećanje neto plaća radnicima i utječe na otvaranje novih, bolje plaćenih radnih mjesta. Iako nisam među onima koji pretjerano koriste primjer susjedne Slovenije ovaj ću put iskočiti iz vlastitih običaja. Naime, Slovenija je u posljednjih četiri godine zadržala istu razinu rashoda proračuna. U tih četiri godine u toj je zemlji industrijska proizvodnja vidljivo povećana, povećana je razina zaposlenosti i izvoza roba, a isti je trend zabilježen i na razinama plaća u privatnom sektoru. To su mogli jer je zabilježeno realno smanjenje opterećenja gospodarstva kroz ekonomsku politiku Vlade iščitane kroz državni proračun.
Da je isti princip korišten i u našoj zemlji, rashodovna strana proračuna bi u narednoj godini bila niža za desetak posto od ove koja je planirana. A to bi onda značilo da se ukidaju brojni parafiskalni nameti koji “kolju” gospodarstvo i građane, da je zdravstveni sustav značajnije reorganiziran i racionaliziran, ali i da je smanjen zdravstveni doprinos iz plaća radnika i da je ta korekcija doprinosa otišla izravno u plaće našim radnicima. To bi značilo i da je restrukturiran i sustav mirovina u kojemu je, među ostalim, napravljeno reda prije svega u prvom mirovinskom stupu gdje vlada pravi nered, te tako sustav postao pravedniji i za proračun (i njegov deficit) manje opterećujući. To bi značilo da se radi na uređenju svih socijalnih transfera iz središnjeg proračuna, pa i u transferima prema trajnim gubitašima.
Kad se govori o novom proračunu treba pohvaliti njegove dobre strane - ministar financija još uvijek uspijeva kontrolirati potrošnju države pa i u okolnostima smanjivanja određenih poreza (PDV za dio prehrambenih proizvoda; neoporezivi dio plaća, korekcija poreza na plaće...), a da se unatoč tom smanjenju ne povećava deficit.
Ostaje otvoreno pitanje kakva bi bila održivost javne potrošnje i proračuna kad ne bi bilo povlačenja sredstava iz kohezijskih fondova EU? Što bi se onda dogodilo s planiranim rashodima? Uostalom, što bi se uopće dogodilo s rastom gospodarstva? Prava je prilika da se iskoristi ovaj pozitivni moment kohezijskih sredstava i konjunkture svjetske ekonomije i gospodarstva EU pa da se zagrize ova kisela jabuka rasterećenja gospodarstva kroz tri glavna područja (i izvora deficita): restrukturiranje zdravstva, mirovinskog sustava i socijalnih transfera. Ove tri promjene trebaju biti praćene s poticajnim restrukturiranjima u područjima: radnog zakonodavstva, obrazovanja, pravosuđa, javne uprave i teritorijalnog ustroja zemlje.
Ovo su one kisele jabuke koje je prije petnaestak godina zagrizao tadašnji njemački kancelar Gerhard Shroeder koje su njega i njegovu stranku koštale vlasti, ali su pokrenule njemačku ekonomiju. Ovo su one kisele jabuke koje trenutno grize francuski predsjednik Emmanuel Macron, a koje su počele davati rezultate vidljive u povećanju zapošljavanja, povećanju broja novih poduzeća, povećanju industrijske proizvodnje kao i blagom povećanju gospodarske aktivnosti.
Te su mjere imale učinka i na njegovu popularnost (koja je povijesno najniža u ovoj fazi mandata svih predsjednika Pete republike). Svjesni smo mi te bojazni političara od gubitka vlasti i srozavanja njihove ili stranačke popularnosti, ali smo isto tako svjesni da od borbe za nacionalnu slobodu i samostalnost nije bilo veće potrebe za odgovornim državničkim potezima.