Kupovanje zemljišta DIOKI-ja riskantan je pothvat, ali i moguć

Upravo je u tijeku suđenje grupi Agram zbog manipulacije i zamjene zemljišta poljoprivredno za građevinsko ili obratno. Još se sjećamo velikih kombinata Sljemena u Sesvetama, Zagrepčanke, Gredelja i Paromlina, u središtu i na rubu Zagreba. Sada su to rugla, ali i urbanističke zlatne koke o kojima upravo ovih dana sanjaju i raspravljaju urbanisti i arhitekti za nove projekate kakvi se rijetko događaju. Sjećam se da su zagrebački gradonačelnik Milan Bandić i šef Zagrebačkog holdinga Slobodan Ljubičić svojedobno išli u London po 300 milijuna američkih dolara kredita za sanaciju vodovoda i odvodnje koja je bila u kritičnom stanju. Na žalost novac je otišao na zemljišta koja su vlasništvu grada već 15 godina i Grad ne zna što bi s njima. Izgradili su naselje na rubu grada, Jelkovec i izgubili dosta penez i još će. Zato treba biti oprezan s DIOKI-jem. Tre- ba utvrditi je li zemljište uopće Ježićevo pogotovo jer je dužan oko 40 milijuna kuna koje je predsjednik Županijskoga suda Ivan Turudić u Zagrebu naredio povrat u roku 30 dana prije 5 godina. Zato mislim da bi se zemljište moglo dobiti besplatno ako se ti dugovi prebiju ili pravnici i bankari imaju adekvatan način. Tih 100 tisuća kvadrata zemljišta u industrijskoj zoni je racionalnije upotrijebiti za energanu na preostali obrađeni komunalni otpad koju su planirali graditi u Resniku pored pročistača otpadnih voda. Tamo nema mjesta za ZCGO, a RWE ima koncesiju na milijun kvadrata zemljišta pročistača još desetak godina. Inače bi najbolja lokacija bila na Žitnjaku uz postojeću TE-TO. Energana na otpad (HEP) bi se mogla koristiti za uklanjanje deponije Prudinec u Jakuševcu i dobiti 400 tisuća kvadrata građevinskog prostora vrijednog 300 milijuna kuna, i proizvesti toplinsku i električnu energiju u vrijednosti od milijardu eura. Na Žitnjaku je prostor DIOKI-ja kontaminiran i treba napraviti sanaciju zemljišta i vodonosnika, koju treba platiti Ježić. I s licitacijom za zemljište (zagađeno) treba pričekati. Dakle s Ježićevim DIOKI ne treba žuriti, slobodnoga građevinskoga zemljišta ima i previše, nema investitora, osim ako dobiju uvjete kao RWE i BW na pročistaču. Ako treba neki projekt pogurati onda je to Sava i grad Zagreb na Savi“, a tu imamo prostora i projekata u ladicama već 30 godina. Treba nam novo naselje uz Savu (Zagreb na Savi) i zarada bi bila garantirana i investitora ne bi manjkalo. Hoteli i kulturne i druge sadržaje će na Gredelju i Paromlinu osmisliti urbanisti i domaći arhitekti jer strane arhitektonske zvijezde kod nas ne prolaze, domaće je domaće. Pratio sam sudbinu spalionice opasnoga otpada PUTO u Jakuševcu koju sam vodio (kao i sanaciju deponije u Jakuševcu) i budala koji su potpalili skladište. Već 1999/2000. sam smijenjen od Poglavarstva (gradonačelnik Branko Mikša) i Gradske skupštine ( predsjednik Zlatko Canjuga). PUTO je kupljen 1998. za 50 milijuna kuna. Nakon treće licitacije 2002. godine prodan je u Varaždin poduzetniku Patafti za 2 milijuna kuna. Nedavni vapaj u Večernjem listu, prof. Josip Marušića za strateški projekt Kanal Dunav-Sava i navodnjavanje Slavonije također stoji u ladicama Hrvatskih voda već 30 godina. Da nisam što jesam rekao bih: “Dajte projekt Kinezima, a poljoprivredno zemljište Izraelu. Zar je Hrvatskoj zaista dovoljan samo Zimmer frei.