‘Luka je bio talent i za košarku, rođeni razigravač’
Od splitskoga Poljuda do pariškog Champs-Elyseesa, tako bi mogao biti radni naslov ove priče o trofejnom pohodu najboljega svjetskog nogometaša, 33-godišnjega kapetana hrvatske reprezentacije Luke Modrića. Svi, naravno, s nestrpljenjem iščekujemo današnju dodjelu Zlatne lopte France Footballa u pariškom Grand Palaisu u 21.30 sati, i to bi trebala biti kruna njegove grandiozne karijere, a malo tko zna da je Luka Modrić svoj prvi trofej osvojio u Splitu prije 19 godina.
Ta titula, na koju je Luka Modrić iznimno ponosan i koja je silno razveselila nogometni Zadar, bila je naslov prvaka Dalmacije u kategoriji starijih pionira. Pao je Hajduk na svojem terenu 1:3, a u Slobodnoj Dalmaciji bilo je objavljeno i izvješće s finala pa tako doznajemo da se igralo na pomoćnom igralištu stadiona u Poljudu pred 250 gledatelja.
Dva pogotka Barnjaka
Zadarski heroji toga vrućeg lipanjskog dana 1999. godine bili su: Subašić, Bičić (Bilaver), Kuštek (Rodić), Lalin, Tomašević, Lončar, Grgurović, Modrić (Tokić), Perač, Barnjak, Božić. Strijelac za Hajduk bio je Grivičić, a Barnjak s dva pogotka i Grgurović osigurali su pobjedu Zadranima, koje je s klupe vodio Robert Botunac, danas 45-godišnjak i pomoćni trener u momčadi Dinamovih mlađih juniora.
– Sjećam se dobro te utakmice; bio je dosta veliki pritisak publike, Hajduk agresivan, žustar i moji momci na takav pristup ispočetka nisu bili dobro reagirali. U poluvremenu sam im kazao: ‘Momci, dignite glave i ne dajte na sebe’. U drugom smo se poluvremenu razbudili i očitali lekciju Splićanima – kaže nam Botunac, koji je u toj akciji bio i vozač jednoga od dva kombija s kojima su mali Zadrani putovali u Split.
– Nismo imali vremena slaviti osvajanje prvog mjesta u Dalmaciji. Samo smo na putu prema Zadru stali na benzinskoj, gdje smo djecu počastili grickalicama i sokovima. A već sutradan morali smo putovati u Osijek na završnicu prvenstva Hrvatske. Pazite, Luka i ostali dečki tada su u osam dana odigrali čak sedam utakmica; s Arbanasima, Šiškole benikom, Hajdukom te još četiri na završnici PH u Osijeku. Takav ritam Modrić nema ni u Realu – kaže Botunac.
Koje ste mjesto zauzeli na prvenstvu Hrvatske?
– Bili smo četvrti ili peti, ne sjećam se više. Znam da nas je Dinamo pobijedio 3:1; rekao sam Barnjaku da na toj utakmici striktno čuva Niku Kranjčara, a on je postigao sva tri pogotka. Na toj utakmici Niko i Luka prvi put su igrali međusobno – nastavlja Botunac.
Jedan ste od privilegiranih trenera hrvatskog nogometa, vodili ste Zlatnu loptu, najboljeg nogometaša svijeta.
– Luki sam bio trener dvije i pol godine, sve do njegova odlaska u Dinamo. Naslijedio sam tada prerano preminuloga trenera Domagoja Bašića, za kojega su Luka i ostali dječaci bili iznimno vezani. A za trenera me postavio Domagojev otac Tomislav Bašić, u to vrijeme šef nogometne Zadarkomerca. Luku sam vodio u njegovu najosjetljivijem razdoblju, kada ste morali biti ne samo trener nego i pedagog i psiholog. Inzistirao sam da mi dječaci na uvid dostavljaju svoje ocjene u školi. Luka Modrić bio je solidan učenik i nije imao problema – naglašava Botunac.
I kum mu je bio nadaren
Tko je bio najnadareniji nogometaš u Modrićevoj generaciji?
– Luka i Marko Oštrić, koji mu je poslije bio vjenčani kum, bili su najnadareniji i, prema naputku Tome Bašića, s njima sam i dodatno individualno radio. Oštrić je nažalost zbog teške ozljede morao prekinuti karijeru. No, Luka Modrić je u sastavu prvaka Dalmacije bio godinu mlađi od ostalih i fizički inferiorniji pa su u prvom planu bili Leonardo Barnjak i Mario Grgurović. Kapetan te momčadi bio je Marko Perač – dodaje Botunac.
Gdje je Luka Modrić tada trenirao?
– Utakmice smo igrali na igralištu Bagata, a trenirali smo na rukometnom igralištu na Višnjiku, na kojemu su bili postavljeni i koševi. Znate li kako je Luka Modrić bio nadaren za košarku? Često smo se, igrajući košarku, znali zagrijavati za naš trening i tada sam uočio da mali Modrić ima izvanredan pregled igre i precizan šut. Bio je rođeni razigravač! – sa smiješkom zaključuje Botunac. 1956. 1957. 1958. 1959. 1960. 1961. 1962. 1963. 1964. 1965. 1966. 1967. 1968. 1969. 1970. 1971. 1972. 1973. 1974. 1975. 1976. 1977. 1978. 1979. 1980. 1981. 1982. 1983. 1984. 1985. 1986. 1987. 1988. 1989. 1990. 1991. 1992. 1993. 1994. 1995. 1996. 1997. 1998. 1999. 2000. 2001. 2002. 2003. 2004. 2005. 2006. 2007. 2008. 2009. 2010. 2011. 2012. 2013. 2014. 2015. 2016. 2017.