Svatko treba digitalne vještine POSEBNO SE TO ODNOSI NA MENADŽERE I UPRAVE

Govornik TED konferencija Rainer Strack visoko kotira kao guru upravljanja ljudskim resursima i radi futurističke scenarije razvoja umjetne inteligencije i njezina utjecaja na tržište radne snage, anticipirajući poremećaje koje bi mogla izazvati. Stariji partner i direktor njemačkog sjedišta Boston Consulting Groupa u Düsseldorfu ekskluzivno za Večernji list govori o tome hoće li umjetna inteligencija uništiti radna mjesta i hoćemo li znati koristiti tehnologije koje razvijamo, a otvoreno progovara i o etičkim pitanjima koja nosi razvoj.

Razvijamo li tehnologije brže nego vještine koje trebamo za njihovo korištenje?

Apsolutno. Bavim se ljudskim resursima, ali ja sam zapravo fizičar i jedan od mojih heroja iz studentskih vremena je Gordon Moore. A poznat je Mooreov zakon, prema kojem se broj tranzistora na jednom čipu udvostručava svake godine, eksponencijalno raste. Znači digitalno ima eksponencijalnu prirodu, brzinu. S druge strane, izgrađivanje vještina, promjena kulture i vodstva su mnogo više linearni, treba vrijeme da se to napravi, ne ide preko noći. Moramo sad s tim krenuti, inače nikad nećemo uhvatiti korak s digitalnom revolucijom.

Ali, zar je mi ne vodimo?

Da, ali digitalna revolucija dolazi nam jako brzo, već smo u njoj. Još će se to malo ubrzati. Zato je još važnije da kompanije krenu sad, i sa strane vještina, i sa strane zapošljavanja.

Govorite o talentima ili običnim radnicima?

Trebamo digitalne eksperte, podatkovne inženjere koji su duboko u materiji, ali i one koje ja zovem graditeljima digitalnog mosta, koji poznaju i digitalnu i poslovnu stranu detaljno jer te dvije strane komuniciraju u mnogim dijelovima. I treće što trebamo su digitalne vještine u svim preostalim funkcijama. Trebat će ih svaki zaposlenik; ne treba svatko biti ekspert, ali mora zna- ti nešto. Posebno se to odnosi na menadžere, čak i na predsjednike uprava. Oni donose odluke o velikim investicijama i zato trebaju znati što se događa s digitalne strane i biti svjesni mogućnosti. Trebamo veliko unapređenje i preobrazbu vještina.

Hoće li umjetna inteligencija i robotizacija uništiti poslove? Kako to spriječiti?

Trebali bismo biti malo pozitivniji, barem kad je u pitanju bliska budućnost. Ne vjerujem da srljamo u masovnu nezaposlenost barem sljedećih deset godina. Upravo suprotno, zbog demografskih izazova imat ćemo deficite u određenim zanimanjima; ukupno ćemo imati premalo ljudi, a na vrhu osobe s pogrešnim sposobnostima. A što će se dogoditi sredinom stoljeća nitko ne zna, za to treba kristalna kugla. Kao fizičar, ono što znam o tehnologiji je da su njezini efekti često kratkoročno precijenjeni, a dugoročno podcijenjeni.

Trebamo li obrazovnu reformu?

Svi u ljudskim resursima ponavljamo frazu “cjeloživotno obrazovanje”, a ono sad postaje realnost. Počinje se u školi, na fakultetu, ali i s radnom snagom nakon toga. Imam primjer njemačke banke koja je imala 50 posto ljudi starijih od 50 godina, ali samo je jedan posto njihovih ulaganja u treninge bilo usmjereno na njih. Odustali su od obučavanja tih ljudi koji trebaju raditi još skoro 20 godina u kompaniji. A moraju da bi ih pripremili za digitalno doba.

Kako umjetna inteligencija može ostati samo oruđe, a ne prijetnja ljudskoj vrsti? Što je s etičkim pitanjima?

Mnogi ljudi zahtijevaju da razvijemo etički kod za umjetnu inteligenciju, etičku svijest o tome što je dobro, a što nije. To nije tako lako: roboti mogu napraviti mnogo jednostavnih zadataka za nas, ali nekad mogu postati opasni. Da podsjetim što su rekli Bill Gates i Stephen Hawking; da bi prvi kompjutor ili robot koji bi bio inteligentniji od ljudskog bića bio posljednji izum ljudskog bića – preuzeli bi kontrolu. Kontrola etičnog ponašanja je ključni zadatak. Ali tehnološki je razvoj nemoguće zaustaviti. Kad je Otto Hahn otkrio da je moguće cijepanje jezgre atoma, nije znao da će Amerikanci to upotrijebiti za nuklearnu bombu pa je čak i testirati. Teško je zaustaviti tehnologiju, ali zato rano trebamo postaviti etička pitanja koja nisu trivijalna.

Tko će ih postaviti i odrediti što je dobro, a što loše?

Nije jasno. Oni koji bi trebali su vladina tijela i razne globalne koalicije koje trebaju donijeti jasne standarde kako raditi s umjetnom inteligencijom, donijeti neki zajednički kodeks, konsenzus. Ali kako bi to trebalo raditi, još nije jasno u ovom trenutku. Bitno je reći da nismo izloženi budućnosti, nego je možemo oblikovati. Prije 100 ili 200 godina, prije industrijalizacije, 88 posto ljudi bavilo se poljoprivredom i bojalo se da će biti izvan tržišta rada, ali rast i prosperitet su donijeli nešto drugo. Svijet u kojem živimo je najbolji dosad.

Za koga, za koliki postotak stanovnika planeta?

Ako gledate sve parametre, teror, rat, glad... za sve je bolje. Uvijek na procjenu utječu izolirani događaji, ali imamo najmanji broj ratova, terorističkih napada, gladi i jako siromašnih koji žive s manje od dolara na dan. Unaprijedile su se sve okolnosti življenja ljudske rase.

Što je s klimatskim problemima za sve?

Da, imamo probleme u određenim područjima. Ali, kao što sam rekao, trebamo budućnost oblikovati pozitivno, imati pozitivniju perspektivu o tome što dolazi, to je u našim rukama. Jer su prije 200 godina ljudi govorili da će parni stroj sve preuzeti i oni će biti potpuno izvan tržišta rada. A vrlo često tehnologija pomogne povećati prosperitet za globalno stanovništvo.

TEŠKO JE ZAUSTAVITI TEHNOLOGIJU, ALI ZATO RANO TREBAMO POSTAVITI ETIČKA PITANJA KOJA NISU TRIVIJALNA VLADE TREBAJU DONIJETI JASNE STANDARDE KAKO RADITI S UMJETNOM INTELIGENCIJOM; ALI KAKO BI TO TREBALO RADITI, JOŠ NIJE JASNO Bitno je reći da nismo izloženi budućnosti, nego je možemo oblikovati