CRKVA SE MORA OBRAČUNATI S NEČASNIMA, PAPINU PODRŠKU IMA

Najnovija afera u Crkvi, koju je otkrilo svjedočanstvo zagrebačkog profesora Marina Sovara o seksualnom zlostavljanju mons. Zvonimira Kurečića, došla je u najnezgodnije vrijeme, u adventu, pred Božić. Zapravo, nema zgodnoga vremena za takve afere. Svako je nezgodno. Jer su nezgodne i takve priče, koje se valjaju unutar Crkve godinama, a onda se u nekom trenutku preliju preko njezina ruba i izađu u javnost. Takav je slučaj i s ovom aferom i svatko tko u Crkvi kaže da nije čuo ništa o sličnim slučajevima ne samo da se skriva iza vlastite laži nego je na svojevrstan način i sudionik u takvim rabotama.

Posljednjih se godina nižu pedofilske afere u Crkvi. Ova nije te naravi. No nedavno su upravo pedofilske afere u SAD-u otkrile da im je u pozadini homoseksualna

ZAVJETOVANI SU NA ČISTOĆU, SIROMAŠTVO I POSLUŠNOST. SVEGA TOGA U AFERI NIJE BILO

aktivnost jednoga dijela klera. To je ponukalo papu Franju da krajem svibnja ove godine poruči talijanskim biskupima da, ako postoji i najmanja sumnja u homoseksualnost svećeničkih kandidata, „bolje je ne pustiti ih unutra“. Odnosno, da se fokusiraju na kvalitetu, a ne kvantitetu zvanja. To sve dovoljno govori samo za sebe.

S druge strane, u Crkvi postoje službenici i službenice koji su homoseksualne orijentacije. Zacijelo ih je u jednakom postotku kao i u društvu. Kao što Crkva generalno homoseksualce ne isključuje iz svojih redova, isto to čini i sa svojim službenicima. Međutim, kao što ne odobrava ni seksualne čine, tako to ne odobrava ni svojim službenicima. Ni homoseksualnim ni heteroseksualnim koji su, osim čistoće, zavjetovani na siromaštvo i poslušnost.

Svega toga u ovoj najnovijoj aferi očito nije bilo. Ni čistoće ni siromaštva, a ni poslušnosti. Nego klerikalizma i izoliranih crkvenih krugova, koje je upravo u pedofilskim aferama osudio papa Franjo. Stoga se Crkva radi svoje budućnosti mora najoštrije obračunati onima koji joj nisu kadri čestito služiti. Papinu podršku u tome potpuno ima.