Priča o odrastanju djevojčica u mračnoj i patrijarhalnoj Italiji
Jedna od najiščekivanijih serija ove godine, HBOova “Genijalna prijateljica” u režiji Saverija Costanza, koja je nastala po predlošku istoimenoga bestsellera Elene Ferrante, u osam nastavaka prati Elenu i Lilu, od osnovnoškolskih dana u kojima se već jasno vidi razlika između poslušne, dobre i plahe Elene i pomalo divlje, tajanstvene i nepristupačne Lile, pa sve do vjenčanja 17-godišnje Lile kojim dramatično završava prva sezona. Priča je to o životima i snažnom, ali neobičnom prijateljstvu dviju izrazito inteligentnih i bistrih djevojčica koje pedesetih godina dvadesetoga stoljeća odrastaju na ulicama siromašnoga predgrađa Napulja. Iako priča o prijateljstvu dvaju djevojčica sama po sebi ima sve predispozicije biti lepršava, “Moja genijalna prijateljica” potpuno je suprotno od toga. Prašnjave ulice Rajona, nasilje koje zbog svoga katkad latentnoga prikaza postaje još i strašnije, mračna i turobna atmosfera u domovima patrijarhalnih talijanskih obitelji ograničeno je ozračje u kojem Elena i Lila otkrivaju svijet oko sebe. Čak i oni koji nisu čitali Ferrante vrlo brzo će se naći zarobljeni u njezinu ekraniziranom svijetu iz kojeg će teško htjeti izaći van.
Tinejdžerski strahovi
Tomu najviše doprinosi izvanredna glumačka postava, počevši od Elise del Genio i Ludovice Nasti koje u prvim epizodama igraju Elenu i Lilu dok su bile osnovnoškolke. Budući da je serija (i knjiga) itekako “lilocentrična”, svakako je posebno zanimljivo gledati i L. Nasti i Gaiu Girace, koja tumači Lilu kao tinejdžericu. Najobičniji pogled, pa i šutnja te neugledne djevojke raščupane kose (koja će zauvijek to ostati unatoč kasnijem izgledu koji je “kao iz modnih časopisa”) tjera gledatelje da požele otkriti što se krije iza njega, posebice zato što je priča ispričana u Eleninoj “ich formi”. Odgovor na najtraženije pitanje sezone ostaje neodgovoreno pa svi koji vole dozu neizvjesnosti u serijama itekako će uživati. Svakako vrijedi pohvaliti i Elenu tinejdžericu (Margherita Mazzucco) koja iz dana u dan postaje svjesnija kako je iz svijeta depresivnog, opasnog Rajona može izvući jedino školovanje.
Serija vjerno prati knjigu
Pubertetske nesigurnosti, prištići, otkrivanje seksualnosti, ali i intelektualni rast ne nalaze plodno tlo u Rajonu, a mlada Mazzucco je tinejdžerske strahove, koji su tim gori jer su se događali u vremenu i na mjestu na kojem su se događali, prikazala tako da je i onima koji nisu uživali u književnim opisima potpuno jasna težina takvoga odrastanja. Način na koji je Costanzo ispričao Ferrantinu priču pomalo je diskutabilan, ali nipošto u negativnom kontekstu. Naime, onima koji su čitali knjigu bit će vidljivo kako radnja savršeno točno prati knjigu. Nekima je to odlično, posebice jer su četiri glumice koje su tumačile Elenu i Lilu bez sumnje najsvjetliji trenutak serije. Drugima će pak zasmetati upravo štreberska režija u kojoj se ne osjeti Costanzin osobni pečat. Kako god, začaranost Eleninim i Lilinim svijetom je zajamčena.
Čak i oni koji nisu čitali Elenu Ferrante vrlo brzo će se naći zarobljeni u njezinu ekraniziranom svijetu iz kojeg će teško htjeti izaći van