ANTUN VRDOLJAK, REDATELJ FILMA “GENERAL”:
Bobetko mi je na samrti rekao da je Gotovina najveći hrvatski časnik, veći i od bana Jelačića
Nema filma koji sam počeo raditi a da se peti dan nisam probudio u krevetu oznojen i uvjeren da ništa ne valja, siguran da ništa pod milim Bogom ne valja... U veljači 2017. godine tim je riječima Antun Vrdoljak u razgovoru za Večernji list najavio snimanje “Generala”, megaprojekta koji će tematizirati životni i ratni put Ante Gotovine, jednog od neupitnih heroja Domovinskog rata.
Točno dvije godine kasnije, iza Tončija – kako ga zovu bližnji – završeni je posao. Koliko je bio uspješan i je li se Vrdoljak budio noću s razlogom ili posve nepotrebno, gledatelji će se uvjeriti već na proljeće, kada će film stići u kinodvorane, a na jesen i u programu Hrvatske radio-televizije.
– Bit će emitiran brzo, doista brzo. Nemam ja više vremena na bacanje – smješka se Vrdoljak, trenutačno obuzet postprodukcijom. Dugometražni igrani film i televizijska serija od osam nastavaka, više od stotinu govornih uloga, snimanje na čak 70 posto eksterijera, više od 1000 statista... sve to govori o zahtjevnosti projekta. Je li ga “General”, koji je za njega zasigurno bio i fizički iznimno zahtjevan, umorio?
– Na trenutke sam onima oko sebe izgledao kao da izdišem, ali samo zato da bih izmolio malo više pažnje. Ne režira čovjek samo
film. Naime, jednom mi je doktor Gavella rekao: “Jednom kad buš režiser, prvo buš moral sebe izrežirati pred drugima“. Izdisao sam, ali sam se dvaput popeo na Dinaru, pa vi vidite – dobacuje u šali.
No, kako je bilo snimati po velikoj vrućini i po velikoj hladnoći na brojnim lokacijama koje su se spominjale, je li sve teklo prema planu?
– Nema rodilje koja bi u osmom mjesecu trudnoće mogla zaustaviti porod. Kad snimite trećinu filma, više se ne možete zaustaviti. Sa seta možete otići samo u duševnu bolnicu. Zar nije bolje završiti film – kaže Vrdoljak pa potom priča kako je na ideju o filmu došao kad je Gotovina uhićen jer je vjerovao da mu se tako može pomoći.
– Već sam u siječnju 2006. godine bio spreman, imao sam nekakvu tlapnju, umislio neku samovažnost, kao da je netko njega pitao za film! No, film ipak nema političke dimenzije, ne raspravljamo o tome tko ga je izručio i slično. Govorimo o životu jednog čovjeka koji je vrlo zanimljiv. Svaka godina njegova života posebna je priča, nema američkih dramaturga koji bi mogli smisliti prizore iz života Ante Gotovine – ističe Vrdoljak i nastavlja:
– Prije smrti nazvao me Janko Bobetko iz bolnice u Dubravi. Našao sam ga u krevetu i to je bilo prvi put da sam ga vidio bespomoćnog. Kazao mi je tada da umire i da se želi oprostiti s bliskim ljudima. A ja sam mu na to rekao: “Pa ti kao da ideš časkom na kavu“. Smijali smo se da bismo jedan drugoga oraspoložili. U duboko doživljenoj uspomeni pamtim i da mi je rekao: “Nemoj odustati od filma o Gotovini. On je najveći hrvatski časnik, veći i od bana Jelačića“– prisjetio se Vrdoljak i kazao da je i Janku Bobetku posvećen dobar dio filma.
Našeg sugovornika potom pitamo je li se, vezano uz projekt, konzultirao s generalom Gotovinom.
– Jesam, prije snimanja, to je bio vrlo kratak razgovor, sad ću vam ispričati. Kad je došao iz Haaga, našli smo se i rekao sam mu da je scenarij gotov, da sam ga počeo raditi kad su ga uhitili i dok je on još bio u zatvoru. Rekao je: “Ako film bude dobar, zovi me na premijeru, ako ne bude, nemoj me zvati”. I to je bilo sve – otkriva i nastavlja da je najbolji izbor za ulogu Gotovine bio Goran Višnjić, između ostalog i zbog toga što je izvrsno upućen u njegov život. S generalom je puno puta razgovarao, a bio je i na suđenju u Haagu.
Danas, kada je snimanje filma završeno, je li zadovoljan kako je Goran Višnjić, nositelj naslovne uloge, utjelovio generala Gotovinu? Podsjetimo, sam Goran više je puta izjavio da mu je ta uloga bila velika čast i veliki izazov.
– Goran je, naravno, uložio sve svoje snage i sav svoj lijepi talent u tu ulogu. Nije želio primiti honorar, čak ni naknadu za svoje osobne troškove, ali sve smo mu nadoknadili snimanjem u njegovu Šibeniku.
Ne znam tko se više radovao tom filmu, Goran ili gradonačelnik Šibenika, veliki zaljubljenik u svoj grad dr. Željko Burić – otkriva Vrdoljak.
Uz hollywoodsku zvijezdu Višnjića, okupio je glumački “dream team”, među njima su i Tarik Filipović, Rene Bitorajac, Goran Navojec, Borko Perić, Mustafa Nadarević, Nataša Janjić, Goran Bogdan, Boris Svrtan... U filmu se pojavljuju i obje majke generalove djece, pa je Zrinka Cvitešić tako utjelovila novinarku Vesnu Karuzu, a ulogu Dunje Zloić-Gotovine ponijela je Marijana Mikulić. Kako je redatelj zamislio njezin lik i koliko je njezina uloga važna u filmu?
– Gospođu Dunju Gotovinu upoznao sam tijekom Domovinskog rata kao veoma lijepu pukovnicu HV-a. U njezin privatni život filmski nismo ulazili. To su ipak odradili oni koji su joj nakon potjere za njezinim mužem uručili otkaz u Ministarstvu obrane, ali film ne govori o tome – kaže Vrdoljak, ne bez gorčine.
Jedan od glumaca u projektu bio je i nedavno preminuli velikan Ivo Gregurević, koji je odigrao manju ulogu lovokradice. Kako su izgledali njihovi posljednji zajednički trenuci?
– Naravno da nismo znali, nismo ni slutili da se Ivo s nama oprašta. Tko bi to podnio? Ivo je igrao kod mene na samom počet- ku svoje karijere, možda mu je to bio i prvi film. U “Mećavi“igrao je s Verom Zimom, kojoj je to također bio prvi film. Igrao je u gotovo svim mojim filmovima, a osobito me je zadužio u “Kiklopu“i, naravno, u “Dugoj mračnoj noći“. Sve što nam je ostalo nesnimljeno dovršit ćemo kad se uskoro nađemo. Sad Ivo ima vremena dobro naučiti tekst – govori Vrdoljak.
Počinje presudom
Projekt je nastao prema njegovu scenariju, prema predlošku knjige Nenada Ivankovića “Ratnik, pustolov i general”, a film i serija obuhvatit će sve važnije dijelove Gotovinine biografije, od djetinjstva na otoku Pašmanu, uključujući i potresnu scenu tragične smrti Antine majke koja je poginula štiteći sina od minske eksplozije. Scenarij prati i njegov odlazak u Južnu Ameriku, susret s prvom suprugom, dolazak u Francusku i obuku, gdje iz 1. regimente prelazi u elitnu padobransku postrojbu, potom prati ratni put Legije stranaca u Africi do povratka u Domovinski rat. Filmska priča prati i generalov ratni put od prvih akcija otkako se u ljeto 1991. stavio na raspolaganje HV-u, u zapadnoj Slavoniji gdje je i ranjen, preko akcije Maslenica zaključno s Olujom, najznačajnijom akcijom koju je vodio i iza čijeg se uspjeha krije upravo njegova lucidna ideja. Naposljetku, scenarij se dotiče i generalova odlaska u zatočeništvo u Haag.
– Veliku pomoć našao sam u romanu “Ratnik“Nenada Ivankovića, dobrog i iskrenog prijatelja Ante Gotovine – domeće Vrdoljak.
Uoči početka snimanja, najavio je da će “General” otpočeti osuđujućom presudom na 24 godine zatvora, a završiti onom oslobađajućom za naše generale, tako i za Gotovinu. Je li ostao pri prvotnom planu?
– Neću vam baš sve kazati, neka publika ide u kino. Snimali smo sliku Domovinskog rata. Neku fresku. I ljubav onih koji su sve dali domovini... Eto opet moje patetike! Neka, baš me briga – go-
vori neponovljivi Tonči.
Potom smo ga zamolili da nam barem otkrije je li se tijekom rada na “Generalu” služio dokumentarnim snimcima.
– Nisam snimao dokumentarni film. Prizori dočeka u Zagrebu nakon Haaga ne mogu se režirati. Umjetnost je velika, ali još je veća usplamtjela narodna duša... Znate li kako je jadan onaj tko je isključio razglas na Trgu bana Jelačića na dočeku nogometnoj reprezentaciji. Možda sam vam patetičan. Jesam, pa što...
No, nije tajna da je snimao na cijelom nizu lokacija kao što su Velebit, Knin, Livno, Šepurine, Zadar, Prkos, Kašić, Islam Grčki, Obrovac, Škabrnja, Sljeme, Lučko, Crna Mlaka, Imotski, Split, Pag, Pirovac, Turanj, Pakoštane, Peruča, Rijeka, Erdut, Dalj i Zagreb.
U Afriku nisu trebali potegnuti: tamošnje pustinje dočarala je pješčara u Đurđevcu u kojoj unazad nekoliko godina žive i deve. Kostimografska ekipa potrudila se, autentičnosti radi, obuhvatiti odore svih postrojba obrambene i agresorske vojske, njih više od tisuću. U filmu su, tako, zastupljeni Tigrovi, s kojima je general prošao svoj ratni put, pripadnici Gromova, Kuna, Pauka, Puma i Vukova, kao i 114. i 126. brigade te 7. zadarske domobranske pukovnije, ali i pripadnici Šešeljevih Belih orlova, Arkanovih Tigrova, niških specijalaca, Mladićevih “krajišnika”.
Tijekom snimanja do medija je došla zgodna priča da statisti ne žele u agresorske odore. Kako je na kraju prošlo?
– Sve im je plaćeno i svi su zadovoljni – kaže Antun Vrdoljak.
Ustupljene odore mahom su stigle iz fundusa Ministarstva obrane, dok su vezano uz obilježja agresorske vojske konzultirali Memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata. Filmska ekipa nabavila je i odore kolumbijske vojske i, dakako, Legije stranaca po koje je kostimografkinja Vedrana Rapić putovala u Marseille, točnije, u centar za novačenje legionara, Aubagne, zahvaljujući kontaktima bivšeg legionara Brune Zorice Zulua. Po odore agresorske vojske, pak, putovala je u Beograd.
Prevrtljiva “nenica”
– Prezadovoljni smo kako nam je i koliko pomogla Hrvtaska vojska i ministar obrane general Damir Krstičević, zapovjednik legendarne Četvrte gardijske brigade. Film će zabilježiti i dio njegova ratnog puta. Zaista nam je puno pomogao – otkriva redatelj.
Na mnogo načina, ovaj je film bio obiteljski projekt. Osim što je glavnu ulogu ponio Vrdoljakov zet Goran Višnjić, za produkciju bio je zadužen Andrija Vrdoljak, a za fotografiju Vjekoslav Vrdoljak. Teško se oteti dojmu da taj projekt za Vrdoljakove ima posebnu, emotivnu dimenziju.
– Istina, jesmo emotivni. General Gotovina izaziva emocije kod velike većine ljudi u Hrvatskoj, riječ je o istinskom junaku Domovinskog rata. Posvuda nailazimo na veliko oduševljenje među ljudima, svi ga jako vole, a njegovi ga suborci jako cijene i ovo je bila prilika da se kroz njegov život ispriča priča o Domovinskom ratu, uključujući i najznačajnije vojne akcije koje su proslavile HV, a koje su bile dobrim dijelom pod njegovim zapovjedništvom – kaže Vrdoljak.
Očekivanja javnosti golema su, a o dojmovima samoga generala koje sa strepnjom iščekuje, da se i ne govori. S obzirom na to da je general Gotovina omiljen u hrvatskom narodu, je li odgovornost koju zbog toga osjeća redatelju bila teret ili dobar vjetar u leđa?
– Ante Gotovina je i meni omiljen. Utoliko mi je to bilo još teže – kaže, nadajući se da će Gotovina biti zadovoljan filmom.
– Bog mi je svjedok da bih ga volio obradovati. Zadužio nas je sve. Čak i one koji su ga progonili. Ali, ne bih govorio o tome – kaže.
Zanimalo nas je hoće li i progonitelji biti u filmu.
– Bože sačuvaj! To je film o Hrvatima koji su zadužili svoje potomke, a ne o onima kojih će se i vlastita djeca stidjeti.
Na kraju, preostalo nam je samo pitati gospodina Vrdoljaka je li “General” doista njegov posljednji projekt, kao što je uoči početka snimanja najavio.
– Ja sam prevrtljiva “nenica”, ali jednom čovjek mora i održati svoje obećanje. Mene su na snimanju čuvali moji sinovi, moji anđeli čuvari. Njima obećavam da više nikad neću režirati ni jedan film. Neka predahnu. A i svojoj Branki sam to obećao. Sada je samo važno da se ona ne predomisli...