ANALIZA MARINKA JURASIĆA
PREMA USTAVU I UGOVORIMA SA SVETOM STOLICOM, SABOR MOŽE INICIRATI PREGOVORE O REVIZIJI AKO SE OKOLNOSTI BITNO PROMIJENE
Je li Hrvatska sekularna i zašto Sabor ne može izbaciti vjeronauk iz škola
JE LI VEČERNJI LIST MANIPULIRAO U KORIST KATOLIČKE CRKVE KAD JE U POVODU ODLUKE USTAVNOG SUDA TVRDIO DA RH NIJE “SEKULARNA” KAKO JE NEKI VIDE?
Nismo ni napisali da RH nije sekularna država jer u Ustavu piše “Sve vjerske zajednice jednake su pred zakonom i odvojene od države”. Ali, Ustavni sud je upozorio kako treba čitati i sljedeći stavak u kojem piše kako vjerske zajednice “u svojoj djelatnosti uživaju zaštitu i pomoć države”, pa je zaključio kako iz toga “proizlazi da odvojenost države i vjerskih zajednica nije apsolutna”. Dakle, RH nije “sekularna” na način kako bi neki htjeli, kao za komunizma. U tom bi slučaju vjeronauk u školama i vrtićima bio neustavan. Ali, kako RH po Ustavu nije na taj način “sekularna”, za Ustavni sud je vjeronauk kao slobodan izbor sukladan Ustavu. Tu je raspravu 2017. potakao bivši predsjednik Ivo Josipović kad je na komentar čitateljice kako ne mora gledati HTV ako mu je previše religijskog programa na Facebooku uzvratio: “Hrvatska je sekularna država. Nije katolička džamahirija.” To ne stoji već zbog toga što i druge vjerske zajednice, pravoslavne, islamska, židovske..., njih 19, uživaju zaštitu i pomoć države, što obuhvaća i religijski program na javnoj televiziji. Pitanje mjere je legitimno, ali nema veze sa sekularnošću, već s poštivanjem obveze.
PROIZLAZI LI IZ ODLUKE USTAVNOG SUDA DA HRVATSKI SABOR MOŽE UKLONITI VJERONAUK IZ ŠKOLA, KAKO TUMAČE NEKI?
Ustavni sud je zaključio da je suvereno pravo Hrvatskog sabora da “odlučuje o uređivanju gospodarskih, pravnih i političkih odnosa”. Iz toga je portal Index, poznat po protucrkvenim stajalištima, navijački zaključio kako iz toga proizlazi, iako se Ustavni sud time nije bavio, da većina u Hrvatskom saboru može izbaciti vjeronauk iz škola. Međutim, Index zaboravlja da je Hrvatski sabor to svoje suvereno pravo već iskoristio kad je potvrdio četiri međunarodna ugovora između Svete Stolice i RH, prozvana Vatikanski ugovori. Sabor je, potvrđujući i Ugovor o suradnji na području odgoja i kulture, suvereno odlučio u sklopu školskog plana i programa jamčiti nastavu vjeronauka “kao obveznog predmeta za one koji ga izaberu, pod istim uvjetima pod kojima se izvodi nastava ostalih obveznih predmeta”. Kao bilo koji drugi ugovor, ni međunarodni ugovor ne može se jednostrano promijeniti, pa ni Vatikanske ugovore ne može izmijeniti većina u Hrvatskom saboru. Vjeronauk je obveza iz međunarodnog ugovora!
MOŽE LI SE, KAKO I KADA IZMIJENITI ČETIRI UGOVORA SA SVETOM STOLICOM KOJE JE REPUBLIKA HRVATSKA RATIFICIRALA 1997. I 1998. GODINE?
Svaki, pa i međunarodni ugovor, može se izmijeniti. Vatikanski ugovori su međunarodni ugovori za koje je potrebna potvrda Hrvatskog sabora jer oni unose zakonske i financijske obveze za Republiku Hrvatsku. Svi međunarodni ugovori, pa i Vatikanski ugovori, prema našem Ustavu po pravnoj su snazi iznad zakona, a što se tiče izmjena međunarodnih ugovora, Ustav propisuje: “Njihove se odredbe mogu mijenjati ili ukidati samo uz uvjete i na način koji su u njima utvrđeni, ili suglasno općim pravilima međunarodnog prava”. Dakle, ako ugovor ili međunarodno pravo ne predviđaju mogućnost jednostrane izmjene ugovora, jednostrana odluka Hrvatskog sabora o izmjeni Vatikanskih ugovora predstavljala bi kršenje preuzete obveze iz međunarodnog ugovora. Što se vjeronauka tiče, za koji se Republika Hrvatska obvezala, ugovorom sa Svetom Stolicom o suradnji na području odgoja i kulture, u članku 15. predviđeno je: “U slučaju da jedna od visokih ugovornih strana bude smatrala da su se bitno promijenile prilike u kojima je sklopljen ovaj Ugovor i da ga treba mijenjati, započet će pregovore o njegovoj prilagodbi novim okolnostima”. Dakle, samo u slučaju bitno promijenjenih prilika, zbog kojih bi vjeronauk trebalo izbaciti iz škola (recimo, u slučaju neke odluke Europskog suda za ljudska prava koja bi nas na to obvezivala, ili recimo da Hrvatska tako osiromaši da više to ne bi mogla financirati...), Hrvatski sabor mogao bi započeti pregovore o prilagodbi ugovora novim okolnostima. Dakako, i promjena na vlasti nekoj političkoj opciji može biti “nova okolnost”, ali i tada moguće je tek pokrenuti pregovore, ali ne i jednostrano izmijeniti ugovor.
MOŽE LI USTAVNI SUD KROZ OCJENU USTAVNOSTI UKINUTI NEKU ODREDBU, POJEDINI ILI SVA ČETIRI UGOVORA RH I SVETE STOLICE?
Ustavni sud je već u više navrata imao priliku očitovati se o prijedlozima za ocjenu ustavnosti nekih međunarodnih ugovora pa i sva četiri Vatikanska ugovora. Ali, sve takve prijedloge Ustavni sud je odbacivao jer ocjenjivanje suglasnosti odredaba međunarodnih ugovora s Ustavom nije u njegovoj nadležnosti. Ustavnopravni stručnjaci su složni oko toga kako bi i međunarodni ugovori trebali podlijegati takvoj ocjeni, i to preventivno, prije njihova usvajanja odnosno ratifikacije. Da smo taj institut imali, ne bi se neki ideološki prijepori godinama razvlačili po političkoj sceni osobito kad se približavaju izbori.
TREBA LI NAM REVIZIJA UGOVORA SA SVETOM STOLICOM PREMDA JU JE HRVATSKI SABOR NEDAVNO ODBACIO U POVODU PRIJEDLOGA GLASA I HSU?
O tomu je izv. prof. dr. sc. Frane Staničić s Pravnog fakulteta u Zagrebu lani u travnju napisao javno dostupan znanstveni rad “Treba li nam revizija ugovora sa Svetom Stolicom?”. U zaključku navodi kako nam odgovor može dati jedino Hrvatski sabor koji je ugovore i ratificirao: “To može učiniti jedino na temelju detaljne analize njihove primjene, odnosno uspješnosti njihove primjene i njihova financijskog učinka za državni proračun. Takva analiza nije načinjena, a unatoč svojoj argumentaciji, ni prijedlog (Glasa i HSU, op.a.) ne može se smatrati analizom primjene ugovora sa Svetom Stolicom i njihovih učinaka. Naime, pokazao sam da je argumentacija koju sadržava u najmanju ruku manjkava pa ga se nikako ne može upotrijebiti kao alat uz pomoć kojega bi Sabor mogao procijeniti je li potrebna revizija ugovora”. Staničić je ukazao na brojne probleme u primjeni ugovora zbog nejasnih odredbi pa zaključuje kako bi se većina njih mogla riješiti dogovorom države i Katoličke crkve, bez potrebe za formalnom promjenom ugovora “koja je vrlo složena i zahtijeva dogovor obiju strana jer se drukčije ne mogu promijeniti”.