INZULINSKA REZIS
Svi govore o inzulinskoj rezistenciji, ali zašto je važno prepoznati je i liječiti na vrijeme? Dr. med. Božidar Perić, spec. interne medicine, upozorava kako će se ova pitanja sve češće nametati! – Inzulinska rezistencija predstavlja poremećaj metabolizma ugljikohidrata, pri čemu dolazi do slabljenja učinka inzulina (glavnog regulatora metabolizma šećera) na mjesti- ma ciljanog djelovanja. Pri tome dolazi do relativnog viška inzulina, tj. reaktivne hiperinzulinemije. Glavna uloga hormona inzulina, koji se izlučuje iz beta stanica gušterače, jest olakšano prelaženje šećera iz krvi u ciljana tkiva poput jetre, masnog tkiva i mišića, čime se omogućavaju ključni energetski procesi u svim stanicama organizma – objašnjava liječnik te izdvaja osam činjenica koje morate znati o ovom poremećaju.
Ovaj poremećaj razvija se postupno, a njegov klinički učinak najčešće je vidljiv nakon velikog prirasta na tjelesnoj težini do kojeg dolazi zbog anaboličkog učinka hormona inzulina. U znatnoj mjeri sve većoj pojavnosti inzulinske rezistencije doprinose loše prehrambene navike i prehrana u kojoj su prekomjerno zastupljeni ugljikohidrati.
Najčešća simptomatska manifestacija je postprandijalna hipoglikemija ili pad vrijednosti šećera do kojeg obično dolazi nakon obroka, a najčešće se očituje naglom slabosti, lupanjem srca, tremorom ruku, nervozom, drhtavicom i izraženim osjećajem gladi.
Inzulinska rezistencija predstavlja i zaštitni mehanizam, koji unatoč poremećaju ravnoteže metabolizma ugljikohidrata održava vrijednosti šećera u krvi u relativno uskim rasponima i ne dopušta veće oscilacije koje bi imale višestruko štetne posljedice po ljudsko zdravlje. Zaštitno djelovanje prisutno je i kroz koje desetljeće, a nakon toga zaštitni mehanizam slabi i dolazi do razvoja šećerne bolesti.
Sprečavanje razvoja ili barem odgoda manifestacije šećerne bolesti jedan je od ključnih razloga zašto je važno pravovremeno prepoznati inzulinsku rezistenciju. Osim toga, ovaj će klinički entitet imati sve veću važnost i zbog pandemije debljine, koja je najčešća popratna pojava inzulinske rezistencije, pri čemu se stvara začarani krug debljine koja „hrani“inzulinsku rezistenciju, a opetovano stvara metaboličku podlogu za daljnju progresiju debljine. Međusobna povezanost inzulina s metabolizmom spolnih hormona očituje se i u različitim poremećajima funkcije spolnih hormona, pri čemu se često javljaju poremećaji menstrualnog ciklusa i otežano ostvarivanje trudnoće, najčešće u sklopu sindroma policističnih jajnika. Inzulinska rezistencija često se javlja u najčešćim poremećajima funkcije štitnjače, poput Hashimotova tireoiditisa.
Tzv. „trudnički hormoni“već prisutnu inzulinsku rezistenciju dodatno produbljuju. To nosi višestruke rizike u obliku prekomjernog rasta i razvoja nerođenog djeteta te prekomjer-