Ne uskladi li zakon s europskim, građani imaju pravo tužiti državu

Zakon o ništetnosti ugovora o kreditu s međunarodnim obilježjima sklopljenih u Hrvatskoj s neovlaštenim vjerovnikom, poznat pod nazivom „lex Škibola“, Sud Europske unije proglasio je prošli četvrtak neusklađenim s legislativom EU. O razlozima zbog kojih je zakon pao i mogućim rješenjima za oštećenike RBA zadruga razgovarali smo s Marinom Škibolom, nezavisnim zastupnikom u Saboru, inicijatorom donošenja zakona.

Kažu da je zakon loše napisan, da je zato pao.

Zakon je prošao hitnu proceduru u Saboru, kroz tri odbora, HNB je čak dao svoju primjedbu koju smo uvažili, a u radnoj grupi bili su Vladini stručnjaci, uključujući doktore europskog prava. Jednoglasno je usvojen i smatram da nije loše napisan. Glavna je primjedba Suda EU diskriminacija stranog neovlaštenog vjerovnika, no mišljenja sam da mi nismo diskriminirali, nego sankcionirali. Sam pojam diskriminacije financijske institucije koja je nezakonito poslovala je apsurdan. Razlika između vjerovnika i neovlaštenog vjerovnika je ista kao između trgovca i dilera, što je europski sud propustio uočiti. Nezakoniti subjekti nemaju se pravo pozivati na slobodu kretanja usluga i kapitala. Spominjanje retroaktivnosti bepredmetno je jer je zakon i donesen da bi zaštitio dužnike koji su sklapali te ugovore prije nego što je Hrvatska ušla u EU. Retroaktivnost je dopuštena i poželjna kad joj je cilj zaštita ugleda financijskog sustava i zaštita potrošača. Hrvatska Vlada pri obrani zakona propustila je priložiti dokumentaciju koja bi dokazala neovlaštenost tih vjerovnika – institucije su po tom pitanju zakazale.

Je li ovo kraj pravnog puta kad je posrijedi Zakon o ništetnosti?

Nije. Na potezu je Vlada RH koja mora hitno intervenirati i izmijeniti zakon te ga uskladiti s europskim pravom. To se može relativno brzo napraviti kroz hitnu proceduru. Ako to hitno ne učini, građani imaju legitimno pravo tužiti državu. S druge strane, predmet Milivojević slučaj je za sebe i u svakom drugom postupku se može uputiti prethodno pitanje Sudu EU koji može odlučiti i drukčije.

RBA zadruge tvrde da su ugovori sklopljeni u Austriji legalni, ondje su oni ovlašteni kreditori...

Ugovori su sklapani u Hrvatskoj jer su se svi preduvjeti dogovarali u Hrvatskoj s posrednicima, a zadruge nisu smjele nuditi i pružati usluge na hrvatskom teritoriju bez registriranih podružnica koje nadzire HNB ili Hanfa. Imamo i pravomoćne presude u kojima je dokazano da su ugovori sklopljeni u Hrvatskoj, a čak je i DORH kao umješač u jednom predmetu potvrdio da su takvi ugovori sklapani u Hrvatskoj. Drugo je pitanje zašto DORH i Uskok nisu odradili svoj dio posla i kaznili kreditore koji su nezakonito radili u Hrvatskoj. Za to još nije kasno!

I jeste li već razgovarali s predstavnicima Vlade, što kane poduzeti da zaštite oštećenike?

Nisam, ali planiram u što kraćem roku, vremena je malo. Apelirao sam više puta, i prije presude, na Vladu i tražio sastanak sa suradnicima premijera Andreja Plenkovića. Oni su ga odgađali, a premijer se uopće nije izjasnio što kani poduzeti nakon ovakve presude; uskladiti zakon ili nekim drugim metodama zaštititi građane. A zakon je dosad pokazao jako dobre efekte, spriječio brojne deložacije i poništio mnoge ugovore s neovlaštenim vjerovnicima. Zato držim da se izmjenama može popraviti, a da se zadrži poanta.

Čuju se mišljenja da Zakon o ništetnosti i nije bio potreban, da su pravnu zaštitu pružali drugi zakoni koji i sad postoje...

To su obične floskule zato što smo vidjeli u praksi da je prije zakona bio golem broj deložacija, a sudovi nisu uvažavali argumente o nemoralnim i lihvarskim kreditima. Zato je bio nužan Zakon o ništetnosti. Imamo Zakon o potrošačkom kreditiranju koji jest funkcionalan, ali se odnosi samo na fizičke osobe koje su se zadužile do milijun kuna.

Može li se onda uskladiti ZPK?

Može za fizičke osobe, ali onda bi bile diskriminirane pravne.

Više puta kritizirali ste sutkinju koja je uputila prethodno pitanje Sudu EU.

Sutkinja Mirella Rodin, nakon što je postavila prethodno pitanje Sudu EU, izuzela se iz svih predmeta RBA zadruga. Postavlja se pitanje zašto. Ali primarno je pitanje kako je uopće i mogla suditi u tim postupcima kad je javno dostupan podatak da živi u nekretnini pod hipotekom Raiffeisenbank St. Stefan zadruge. Institucije bi trebale istražiti je li to sukob interesa. Vrlo je zanimljivo i da odvjetnik obitelji Milivojević, po čijem je slučaju uputila prethodno pitanje, nije poslao ni pismeno očitovanje Sudu EU, niti se pojavio na javnoj raspravi, i prema mojem mišljenju doveo je tako u nepovoljan položaj ne samo svoju stranku, nego i sve oštećenike RBA zadruga.

Čuje se da RBA zadruge već neko vrijeme potenciraju nagodbe, kakve vi informacije imate i što je oštećenicima mudrije: prihvatiti te ponude ili čekati neko bolje rješenje koje bi ponudila država?

Na svakom dužniku je da sam odluči hoće li tražiti ništetnost ugovora ili će pristati na nagodbu, a na državi je da sankcionira neovlaštene vjerovnike što hitnije.

NA SVAKOM JE DUŽNIKU DA SAM ODLUČI HOĆE LI TRAŽITI NIŠTETNOST UGOVORA ILI ĆE PRISTATI NA NAGODBU