DAVNO PRIJE WEBA VEČERNJI LIST BIO JE PROZOR U SVIJET
Bila je 1959. kada je ugrađen prvi pejsmeker, konstruiran prvi mikročip, dizajnirane prve najlonke, kada je rođena lutka Barbie, i ništa manje važno: izašle su, tog 1. srpnja, i novine koje će o svemu tome pisati, Večernji list. Od toga dana, nema ama baš nijednog važnog događaja u svijetu i u “našem” dvorištu o kojem naši čitatelji nisu imali prilike čitati. Davno prije pojave interneta, u vrijeme kada TV nije bio u svakoj sobi, Večernji je mnogima bio jedini pravi prozor u svijet.
Naši novinari i urednici nikada nisu zaboravili da su u neprekidnom dijalogu s “malim čovjekom”, pa je Večernji list bio s ljudima i kad je Hrvatska postala samostalna država i kad su branitelji oslobodili Knin, ali i u vremenima vožnje na par-nepar i redukcije struje i kad su uhitili studentske vođe i smjenjivali proljećare, i kad je ubijen Kennedy i kad je u Hrvatsku stigao papa Woytiła, i kad je čovjek kročio na Mjesec. Uvijek.
Redakcijski doajeni
U proteklih 60 godina, na čelu Večernjeg lista izmijenilo se, prije aktualnog Dražena Klarića, 12 glavnih urednika, a parola dosad najdugovječnijeg šefa Večernjeg lista Branka Tuđena “čime ćemo danas iznenaditi čitatelje” održala se i danas.
Redakcijom, pak, prošla je cijela vojska novinara, kojima je Večernjak bio tek usputna stanica kao i oni kojima je bio i ostao životno odredište, ne posao, nego poziv, a među njima i doajeni pisane riječi, fotografije ili karikature, začetnici modernog novinarstva, mentori mladim novinarima, vizionari... vrhunski profesionalci koji su stvarali ugled Večernjeg lista.
Jedan od njih bio je Mladen Stražimir Straža, legenda crne kronike, koji je na mjesto događaja, zahvaljujući “prisluškivanju” policijske radioveze, redovito stizao i prije ”plavaca” i Hitne, potom Ico Voljevica koji je Grgu na zadnjoj stranici novine crtao punih 38 godina, ocrtavajući vlastiti karakter – alergičan na parazite u društvenom organizmu, na nemar, neodgovornost, na špekulante, na prazne brbljavce – ali bez vulgarnih i zluradih poruka, nego braneći čovjeka i njegovo dostojanstvo.
I, dakako, Ive Mihovilović, prvi hrvatski freelancer, profesionalac nenadmašne radne energije koji nikada nije dolazio u redakciju, koji baš nikada nije otputovao izvan zemlje, a ipak je bio najdugovječniji vanjskopolitički komentator u povijesti Večernjeg lista, čija je rubrika Spectator bila iznimna popularna.
S njezinom popularnošću mogla se mjeriti tek rubrika Embargo – mali crveni okvir s 35 redaka teksta – za koju se govorilo da je “stara koliko i Večernji list”. Biti u Embargu značilo je biti javno, ali argumentirano prozvan, a u toj su se rubrici izmijenila četiri autora, najdulje Boris Osim, točno 15 godina i 11 mjeseci. Kolika je bila popularnost svih tih godina Embarga, bila je jasna prijetnja koja se na ulicama često mogla čuti: “Dat ću vas u Embargo!”
Tijekom šest desetljeća, mijenjalo se i društveno i medijsko okruženje, s njime i Večernji list, samo je “glad” za informacijom ostala ista.
Impresivne brojke
Šezdeset godina duga povijest Večernjeg lista podrazumijeva i impresivne brojke. Sav taj trud novinara, urednika, lektora, grafičara i svih onih koji su stvarali i još uvijek stvaraju Večernjak pokušali smo što plastičnije grafički prikazati, pa kada se pomnoži brojka od gotovo 20 tisuća brojeva otisnutih u prosjeku od 180 tisuća primjeraka, dolazimo do fascinantne brojke od 3,35 milijarde ukupno otisnutih primjeraka. Uzimajući u obzir prosječni broj stranica (36) tijekom šest desetljeća rada (ne uzimajući u obzir priloge na sjajnom papiru poput Dive i drugih) i debljinu jednog novinskog lista, ispada da bi svi tiskani Večernjaci, kada bismo ih poslagali na jednu hrpu, dosegli 4.446 kilometara u visinu.
Usporedimo li to s najvišim planinskim vrhom na Zemlji – Mount Everestom (8848 metara) – planina svih otisnutih Večernjaka bila bi od najvišeg vrha Himalaja veća za čak 502 puta. To je visina koja je 13,5 puta veća od visine na koju je lansiran prvi satelit s ljudskom pratnjom – Jurijem Gagarinom, a kada bi se uzduž poslagali svi Večernjaci bili bi dugi više od 1,4 milijuna kilometara, odnosno 35 puta oko ekvatora.
Možda baš (i) stoga, ova okrugla obljetnica Večernjeg lista velik je događaj ne samo za večernjakovce, nego i za cijelu medijsku industriju u Hrvatskoj. Sretan nam 60. rođendan!