Investiranje u hidroenergetski sektor uvijek je isplativo

Do sad je posao naših mirovinskih fondova bio relativno jednostavan i bez nekoga financijskoga rizika. Mirovinski fondovi su dobivali od građana, odnosno države oko 5 milijardi kuna godišnje, preko banaka kupovali državne papire i uz kamate za 20 godina došle do 100 mlrd. kuna koje su uglavnom banke obrtale. Tako to izgleda pojednostavljeno i profitabilno samo papir je papir, ako država bankrotira , a to se događa, papiri vrijede za zamotati jegera ili mortadelu. Kada je u SAD počela igra s obveznicama moćni energetski div Enron se zaigrao i izigrao sve svoje umirovljenike koji su pali na prosjački štap i izgubili svoju financijsku sigurnost pod stare dane. Kako je sve na kraju završilo bilo bi dobro da nam neki financijaš objasni kako je to sve završilo i tko je platio ceh, a tko je završio u zatvoru. Da se i nama nešto slično ne dogodi Vlada RH je otvorila vrata mirovinskim fondovima i predložila da počnu s financiranjem strateškim i velikim programima za koje imamo već neke projekte. Cijeli radni vijek sam proveo u struci građevinarskoj, od izgradnje, projektiranja, do vođenja složenih projekata. Već prije deset godina Hrvatska komora inženjera građevinarstva je pripremila osnovne podatke i troškove energetskih i ekoloških i hidrotehničkih projekata s procjenama investicija i osnovnim parametrima. Nažalost u to vrijeme nismo imali pristup u EU fondove i taj prijedlog i Program pripremljen i dostavljen Vladi RH nije zaživio osim nekih malih investicija , a neke su “zelene” i neodgovorne udruge zaustavile. Sada se mogu povući sredstva iz EU fondova i investirati u energetski sektor po EU propisima kao složeni i višenamjenski programi. Ali u taj se ciklus mogu i moraju uključiti i mirovinski fondovi s 30 mlrd. kuna za područje hidroelektrana koje ću u nastavku pokušati osnovne podatke koje detaljnije možda ima HEP koji baš i nije pokazao veći interes za ulaganja u HE. U nastavku navedeni su glavni podaci iz brošura HKIG od 2010. koji mogu poslužiti mirovinskim fondovima kao okvirni podatak: HE Kosinj 25 MW instalirana snaga i godišnja proizvodnja 40 GWh Senj II. 350 MW i 350 GWh, Ombla 68 MW i 225 GWh, Podsused, Prečko, Zagreb i Drenje 120 MW i 609 GWh, Dubrovnik II. 304 MW i 320 GWh, Molve I. i II. 108 MW i 530 GWh, Osijek 64 MW i 237 GWh, Pokuplje 19 MW i 64 GWh, i manji zahvati, Lički plato, Zrmanja, Žegar, Ervenik i Konavle oko 53 MW i 155 GWh, Sve skupa 1122 MW i 2579 GWh godišnje proizvodnje. Tome treba dodati nove reverzibilne elektrane s oko 1700 MW snage. Kako su ovo višenamjenski objekti i investitori su različiti u rasponu od 20 do 50% sudjelovanja u investicijama. Važna stavka u investicijama je pretvaranje temeljne u skuplju vršnu energiju i revitalizacija postojećih hidroelektrana. Okvirna cijena zahvata uz dvije reverzibilne hidroelektrane Vinodol i RHE Korita iznosi 3,4 mlrd. eura od toga Vinodol i Korita 940 milijuna eura. Evo to bi bili osnovni podaci za informaciju Mirovinskim fondovima koji namjeravaju postati investitori u poslu u kojem ne mogu izgubiti jer rijeke neće presušiti i to je bogomdana besplatna i obnovljiva energija koja i do sad snabdijeva polovicu Hrvatske električnom energijom i ako se program realizira otvara prostor za instaliranje puno većih kapaciteta za obnovljive izvore energije od vjetroparkova, solarnih elektrana, do ušteda trgovanjem CO2 i električni energiju OIE pretvaramo u vršnu.