Treba li uopće Hrvatskoj nacionalni avioprijevoznik
Hrvatska je Vlada na svojoj zadnjoj održanoj sjednici pokrenula službeni postupak traženja strateškog partnera za Croatia Airlines. Za to je osnovala i povjerenstvo. Uprava Croatia Airlinesa, pak, ovih će dana odabrati financijskog savjetnika koji će razraditi modele dokapitalizacije i traženja strateškog partnera. Vlada je pritom jasno navela što očekuje: širenje mreže letova i tržišnog udjela kompanije, obnovu flote, jačanje tehnike Croatia Airlinesa i širenje njezinih usluga na druge aviokompanije. Naglasak je pritom stavljen na važnost tvrtke za turističke potencijale Hrvatske. Za sada nema nekog ozbiljnog zanimanja za hrvatsku nacionalnu aviokompaniju. Postoji li konkretniji interes ulagača, znat će se kad bude poznat model dokapitalizacije tvrtke i kad se krene u ozbiljne pregovore s potencijalnim strateškim partnerima. Načelno su interes još prije pokazali njemački investicijski fond 4K, poljski nacionalni avioprijevoznik LOT te neke kineske aviokompanije. Investicijski fond 4K već je preuzeo Adria Airways, slovenski nacionalni avioprijevoznik. U zrakoplovnim krugovima 4K nije na dobru glasu jer ga se smatra fondom koji za njemačku Lufthansu kupuje aviokompanije koje zatim pokušava restrukturirati. Ako u tome ne uspije, povlači se i kompanija ide u stečaj, a ako je restrukturiranje uspješno, kompaniju preuzima Lufthansa. Poljski LOT u velikoj je ekspanziji širenja flote i mreže destinacija, i to ne samo iz Poljske nego i iz drugih država. Tako je otvorio i svoju bazu u Budimpešti. Kineski avioprijevoznici, pak, spominjali su se i prije kao potencijalni strateški partneri hrvatskog avioprijevoznika. Država je, naime, u zadnjih šest godina već dvaput pokušala prodati Croatia Airlines. Prvi put to je bilo 2013. godine kad je raspisala natječaj na koji se nitko nije javio. Tad su se kao potencijalni strateški partneri spominjali indonezijska Garuda, kineski China Southern i Hainan Airlines, turski Turkish Airlines te Etihad Airways iz Ujedinjenih Arapskih Emirata. Sve te aviokompanije, s obzirom na to da su izvan Europske unije, mogle su steći najviše 49 posto udjela u hrvatskoj nacionalnoj aviokompaniji. Drugi pokušaj prodaje slijedio je 2015. godine kad je tadašnja Vlada Zorana Milanovića angažirala IFC, fond Svjetske banke, da joj pomogne naći strateškog partnera za Croatia Airlines. Tad su najveći početni interes pokazali korejski Korean Air i tajvanski Eva Air koji su poslali i pisma namjere, no njihove konkretne ponude nikad nisu stigle. U drugi krug tako su ušli Lufthansa, Turkish Airlines i grčki Aegean Airlines. IFC je ušao u ozbiljnije pregovore s tim kompanijama, no cijeli je proces stao nakon parlamentarnih izbora te godine i promjene vlade koja je uslijedila nakon izbora. U sva tri dosadašnja pokušaja pronalaska strateškog partnera za Croatia Airlines glavni naglasak bio je na azijskim aviokompanijama. One su, prema mišljenju mnogih stručnjaka, najbolje rješenje za hrvatskog nacionalnog prijevoznika jer bi im bilo u interesu da širi flotu i mrežu letova Croatia Airlinesa.
Najbolji je primjer za to ulazak Etihada u tadašnji JAT, a sadašnju Air Serbiju. Srbijanski je avioprijevoznik, otkako je Etihad stekao u njemu udio od 49 posto, znatno povećao broj putnika i destinacija i obnovio je flotu. S druge strane, ta priča o “uspjehu” treba se uzeti s rezervom jer srbijanska država i dalje u znatnoj mjeri subvencionira Air Serbiju, a to u slučaju Croatia Airlinesa zbog pravila Europske unije hrvatska država ne bi mogla. Većina europskih aviokompanija, pak, u Croatia Airlinesu može vidjeti samo priliku za osvajanje njezina tržišnog udjela koji u turističkoj sezoni pada na 20-ak posto. Lufthansa slovi kao glavni kandidat za Croatia Airlines u tom slučaju. Njemački avioprijevoznik već je prije kupio, primjerice, Austrian Airlines i Swiss. Zrakoplovni stručnjak Alen Šćuric svojedobno je proveo analizu o tome koje bi aviokompanije bile najbolji strateški partner za Croatia Airlines. Od pet prvoplasiranih kompanija na toj rang-ljestvici, četiri su iz Azije. Na prvom mjestu je Qatar Airways koji bi se tako na ovom tržištu potukao sa svojim rivalom s Arapskog poluotoka – Etihadom. Slijede kineski China Easter i Hainan Airlines koji bi preko Zagreba dobili konekciju za svoje letove prema Dalekom istoku, ali i prema Sjevernoj Americi. I Singapure Airlines mogao bi koristiti Zagreb kao stop-točku na svojim letovima prema SAD-u. A Šćuric je naveo i američki Delta Airlines na listi najpoželjnijih strateških partnera za Croatia Airlines.
No valja napomenuti da je Croatia Airlines u svjetskim razmjerima mala aviokompanija, s nešto više od dva milijuna putnika godišnje i 12 zrakoplova u floti. Delta, primjerice, ima flotu od gotovo 800 aviona. Mnoge su male nacionalne aviokompanije propale. Tako Mađarska nema nacionalnog avioprijevoznika nakon što je Malev bankrotirao. Njegovo mjesto na tržištu zauzeli su drugi, strani avioprijevoznici. Prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman inicirao je osnivanje Croatia Airlinesa kao jednog od simbola koji je trebao promicati novoosnovanu državu u svijetu. Tu ulogu hrvatski nacionalni avioprijevoznik ima i danas, ali s aspekta promocije Hrvatske kao turističke destinacije. Stoga je važnost Croatia Airlinesa za Hrvatsku puno veća od one koju je, primjerice, Malev imao za Mađarsku. No treći je pokušaj prodaje, odnosno pronalaska strateškog partnera za Croatia Airlines možda i ključan za opstanak hrvatskog nacionalnog avioprijevoznika. Kompanija, naime, ima sve manje imovine koju bi mogla prodati (većina slotova na Heathrowu već je prodana, ali i dobar dio motora zrakoplova), da bi mogla uložiti u održavanje i obnovu flote. Tu na pomoć države, prema pravilima Europske unije i nakon što je prošla restrukturiranje, više ne može računati.