Prvi summit EU i Arapske lige – više simbolike nego konkretnih odluka

SUMMIT JE VAŽAN EGIPATSKOM PREDSJEDNIKU AL-SISIJU JER MU DAJE MEĐUNARODNO VAŽNIJU ULOGU

Najznačajnije u vezi s dvodnevnim sastankom na vrhu između lidera Europske unije i Arapske lige u egipatskom ljetovalištu Sharm el-Sheikhu sama je činjenica da se on održava. To je prvi takav summit. Sve drugo, sam sadržaj i rasprave možda nisu beznačajni, ali puno su manje važni od ambicije koja je bila iskazivana kad se ideja o organiziranju takvog summita pojavila prošle godine. Ambicija je, naime, bila da EU i arapske države raspravljaju o migracijama i rješavanju problema migrantske krize na izvorištu, te da, možda najvažnije, dogovore neke konkretne mjere poput platformi za iskrcavanje spašenih migranata sa Sredozemlja. Te platforme nalazile bi se u sjevernoafričkim državama, sve odreda članicama Arapske lige. No ta se ideja razvodnila i takve odluke nema. Migracije jesu na dnevnom redu summita, ali ne više kao središnja tema, nego su potisnute drugim temama. Potisnute su jer u pripremanju summita nije bilo konsenzusa ni s europske strane – Mađarska je, primjerice, blokirala nacrt zajedničke izjave europsko-arapskog summita – niti je bilo spremnosti s druge strane za gradnju azilantskih centara za iskrcavanje vraćenih migranata iz smjera Europe. Za EU je važno da se takav summit održava prvi put jer se to, makar i ne bilo nikakvih zaključaka i novih inicijativa, fino uklapa u Globalnu strategiju EU, koja potiče veću suradnju Unije sa sličnim regionalnim organizacijama u svijetu. Važno je i zbog napora Europe da očuva multilateralni pristup rješavanju svjetskih problema i poticanju globalne trgovine, u situaciji kad je takav multilateralizam trenutačno izložen napadima, i neprijateljskoj i prijateljskoj (američkoj) vatri. Za Egipat, domaćina summita, on je važan jer predsjedniku Abdelu Fattahu al-Sisiju daje međunarodno vidljiviju i važniju ulogu. Al-Sisi, koji je na vlast došao državnim udarom 2013., ima diktatorske sklonosti, ali očito procjenjuje da ga Europa neće zbog toga kritizirati jer joj je ponovno draže da u susjedstvu ima autokratske vladare koji jamče mir i stabilnost, nego demokratske koji vladaju u kaosu. Sve u svemu, u Sharm el-Sheikhu više je simbolike, a manje konkretnih odluka koje će promijeniti svijet.