ZAŠTO TREBA GLEDATI POBJEDNIČKU “ZELENU KNJIGU”
NAŠ FILMSKI KRITIČAR ROBERT BUBALO O OSCARIMA
Svijet se mijenja, ali ne i Oscari: ovo je bio i ostao “mišung” društvenog aktivizma, umjetnosti i politike, s jednim okom uvijek uperenim na vladara Bijele kuće kako bi ga se podsjetilo da mu je Hollywood najveći neprijatelj. Ni pretprošle noći članovi Američke filmske akademije nisu odoljeli poslati poruku predsjedniku Amerike Trumpu: dodjeljujući Oscar filmu “Zelena knjiga: Vodič za putovanje” poručili su mu da je Amerika satkana od ljudi različitih boja kože i svjetonazora, da ih ima bogatih i siromašnih, pušača i nepušača, umjetnika i vozača... Naravno, pri tome nitko ne imputira Trumpu da je rasist, no on svakako nije ni predsjednik za kojim luduju pripadnici raznih manjina, njegova je glasačka mašinerija uglavnom ono što poznajemo kao WASP – bijeli anglosaksonski protestanti. Druga konstanta vezana za Oscar je da je ostao konzervativan i pragmatičan. Iako je većina filmskih kritičara favorizirala “Romu”, koja i jest najbolji film među osam nominiranih u glavnoj kategoriji, svatko tko je dublje razmislio, mogao je predvidjeti da neće pobijediti. Jer “Roma” nije Hollywood, čak ni nezavisni kinofilm, već dolazi iz jednog drugog svijeta – televizije. A kino i televizija su u ratu za publiku. Da je Akademija dodijelila Oscar “Romi”, bio bi to harakiri za svijet koji ona propagira, svijet kinoindustrije koji bi bio ugrožen jednom novom oskarovskom logikom. To bi bilo kao da udruženje novinara iz tiska nagradu godine za najbolji medij dodijeli nekoj digitalnoj platformi.
Meksikanizacija Oscara
Pitanje je li “Zelena knjiga” zaslužila Oscar za najbolji film i nije za raspravu, jer kad je najbolji film pobijedio? Taj je Oscar sukus umjetnosti, političkog trenutka, ali i činjenice da Oscar voli isfurati svoj film. No, ne može reći ni da je “Zelena knjiga” nezasluženo pobijedila: ako izuzmemo “Romu”, to je doista najbolji film u glavnoj kategoriji, glumački snažno postavljen, scenaristički lijepo oblikovan, film o ljudskosti iz kojeg se može iščitati puno više nego o samom rasizmu. Film je oda životu, putovanju i prijateljstvu. Iako je ostala bez glavnog Oscara, ekipa “Rome” ne može biti nezadovoljna: Alfonso Cuarón uzeo je kipić za režiju, a film je pobijedio u kategoriji najboljeg stranog filma. I tu ima poruke za Trumpa: Cuarón je Meksikanac, već drugu godinu zaredom pobjeđuje redatelj iz te zemlje, a napetosti između Trumpa i Meksika doslovce su konstanta od početka njegova mandata. Ta “meksikanizacija” Oscara prelila se i na animirani film: prošle je godine nagradu odnio “Coco i velika tajna” koji u srcu priče ima malog Meksikanca i njegovu obitelj, a ove je godine pobijedio “Spider-Man: Novi svijet” u kojem je ulogu superjunaka preuzeo Miles Morales, mladić iz Brooklyna latinoameričkog porijekla. I Rami Malek se uklapa u tu priču: dijete roditelja koji su u Ameriku došli iz Egipta pobijedilo je oživljavanjem uloge velikog Freddieja Mercuryja. Jedna romantizirana biografija velikog autora, pjevača i frontmena vjerojatno bi bolje prošla da se redatelj Bryan Singer nije našao u središtu seksualnog skandala, pa je Oscar glavnoj ulozi bio najmanje što se očekivalo. Malekova uloga je dojmljiva, suverena i snažna, iz kina sigurno nitko nije izašao, a da nije bio uzdrman plimom emocija i rokerskog adrenalina koji ključaju kroz sve 134 minute filma. Ova je kategorija bila zanimljiva i jer su u njoj oživljena još dva stvarna lika: Dick Cheney (Christian Bale) i Vincent Van Gogh (Willem Dafoe). Da je kojim slučajem film “At Eternity’s Gate” o posljednjim danima Van Gogha manje eksperimentalan, vjerojatno bi Dafoeova gluma bila lakše probavljiva i glasačima Akademije.
Gubitnik je “Hladni rat”
Kad je u pitanju film “Čovjek iz sjene”, jasno je zašto ga Akademija nije nagradila: u jednom spotovskom, humornom filmu, jednom od najopasnijih političara moderne Amerike otupljena je oštrica i nismo u filmu osjetili strahote njegove vladavine.
Iznenađenje je Oscar Oliviji Colman (“Omiljena”) nauštrb Glenn Close (“The Wife”), ali ovdje dolazi do izražaja zadnja oskarovska točka: pragmatičnost. Naime, film “Omiljena” imao je čak 10 nominacija i morao je dobiti barem jedan važan Oscar. Najveći gubitnik je “Hladni rat” Paweła Pawlikowskog. Priča o ljubavi u istočnoj Europi u doba Hladnog rata morala je naći put do nekog kipića, jer situacija kojoj svjedočimo sve više podsjeća na to strašno vrijeme. I tu je Akademija politički i umjetnički zakazala.
DVIJE GODINE ZAREDOM REDATELJ IZ MEKSIKA UZIMA KIPIĆ, TO JE PORUKA I TRUMPU KOJI JE U SUKOBU S TOM ZEMLJOM