POČEO UVOZ RADNE SNAGE IZ AZIJE STIGLI RADNICI IZ INDIJE: ŽELIMO OVDJE I OSTATI
VRLO SU VRIJEDNI, A S PLAĆOM SA ZAGREBAČKOG GRADILIŠTA U INDIJI PREHRANE CIJELU OBITELJ
Broj stranaca koji bi 2019. godine mogli raditi kod nas premašio je broj stanovnika Pule - 56.540 // Iz Indije se lani u Hrvatsku doselilo 220 osoba, iz Koreje 135, a s Filipina 156, većinom građevinaca
RAJA RANJITH, 24-godišnji indijski radnik koji je posao našao u Hrvatskoj
Vlasnici građevinske tvrtke Laura montaža iz Samobora, Lejla i Daniel Krežić dvije godine su preko oglasa tražili radnike hidroizolatere. Na oglase se nitko cijelo to vrijeme nije javljao pa su, kažu, iz očaja pokušali naći barem pomoćne radnike koje bi potom naučili raditi hidroizolaterske poslove, no ni na to nije bilo odziva. Nisu više mogli naći radnike ni u susjedstvu odnosno u BiH pa su u potragu za hidroizolaterima krenuli puno dalje – u Indiju. I sada na gradilištima u Hrvatskoj na kojima Laura montaža izvodi hidroizolaciju rade desetorica radnika iz te daleke zemlje.
U Laura montaži kažu da su na ideju da zaposle Indijce došli nakon što su vidjeli vijest da su radnici iz te zemlje zaposleni na jednom riječkom gradilištu. Stupili su zatim u kontakt s Mirkarom Sahirom, Indijcem koji se bavi posredovanjem u zapošljavanju svojih zemljaka u drugim zemljama i preko njega su u Hrvatsku došli i riječki Indijci.
– Sahir nam je rekao da se već godinama bavi regrutacijom radnika, da je otpremio puno ljudi na Bliski istok te da na raspolaganju ima svih struka, pogotovo u graditeljstvu. Nakon toga smo suprug i ja otišli u srpnju prošle godine u Indiju jer ne možemo raditi taj posao virtualno, moramo tog čovjeka i upoznati. Sa Sahirom smo potpisali ugovor o suradnji, i prvu grupu radnika iz Indije doveli smo potkraj kolovoza. Prije toga smo razgovarali s potencijalnim radnicima. Druga kvota stigla je 10. rujna – objašnjavaju u Laura montaži. Dodaju da su Indijci koji sad rade za njihovu tvrtku raznih struka, ali i da su prošli školovanje u Indiji, u tamošnjim edukacijskim centrima, te su u Hrvatsku došli s certifikatima hidroizolatera. Osim toga, napominju, s Indijcima su i u tvrtki prošli edukaciju, pogotovo u prvih mjesec dana. Pri tome su, kaže, uredno prijavljeni od prvog dana dolaska u Hrvatsku te imaju sva prava i obveze kao i domaći radnici. Prijavljeni su na mirovinsko i zdravstveno osiguranje, dobili su OIB-e...
Nose tri broja veće cipele
U Laura montaži uz Indijce rade i trojica Ukrajinaca pa je sad omjer domaćih i stranih radnika u toj tvrtki 50:50 posto s tendencijom, kako kažu Krežići, da će stranci uskoro biti većina.
– Indijci su prije svega vrlo zahvalni što smo im uopće pružili šansu da dođu u Europu. Vrlo su lojalni i izuzetno vrijedni. Njima je glavni cilj da pošalju svojima novac u Indiju. Otac jednog od njih vozi autobus u Indiji i za to dobiva 250 eura, a od toga žive njegova trojica braće, tri sestre i majka. Sad zamislite kad on ovdje zaradi hrvatsku plaću što to za njega znači – tumače u Laura montaži.
Indijci stanuju u dvije kuće i jednom stanu koji su za njih iznajmljeni u Samoboru. Kažu da se s hranom teško snalaze pa je stoga tvrtka zatražila dozvolu da uvezu i indijsku kuharicu, što im je i odobreno. Tako bi sljedeći tjedan u Samobor trebala stići i kuharica Rabija, koju njezini sunarodnjaci željno iščekuju.
– Šefica odjela za strance rekla mi je da se ophodim s njima kao majka. Mi im sve rješavamo, ako nekoga boli zub, zove mene. Ako je bolestan, ima temperaturu ili mora u ljekarnu, zovu nas. Pa čak i kad imaju razmirice u kući, zovu nas – govori Lejla Krežić koja je jako zadovoljna susretljvošću Odjela za strance samoborske policije. Dodaje da njezini indijski radnici od plaće ostave sebi onoliko koliko im je dovoljno za hranu, a sve ostalo šalju kući u Indiju. Ali i da silno žele
“HRVATSKA JE JAKO LIJEPA ZEMLJA, IMA LIJEPU KLIMU, SVIĐA MI SE ŽIVOTNI STIL. LJUDI SU JAKO PRIJATELJSKI RASPOLOŽENI. NAJVIŠE MI SE SVIĐAJU TURISTIČKE LJEPOTE I SIGURNOST. ŽELIM DOVESTI OBITELJ...
ostati u Hrvatskoj i dovesti ovdje svoje obitelji. To im je, kažu, životni san.
Jezična barijera je problem, objašnjava Daniel Krežić, jer Indijci govore čudan, teško razumljiv engleski jezik. No ističe da brzo uče pa tako i pohađaju školu hrvatskog jezika i idu na nastavu svake subote. Kao jednu od anegdota sa svojim indijskim radnicima navodi da svi imaju radnu obuću tri broja veću jer nisu navikli nositi cipele pa ako uzmu svoj točan broj cipele ih jako žuljaju. Svaki od Indijaca koji rade za Laura montažu ima i svoje hrvatsko ime. Tako ih zovu Štef, Ivek, Maks, Bobi, Drago, Jure, Beli, Ramo i Mali. Jednostavnije je tako, kažu Krežići, nego izgovarati njihova prava imena. Ta imena su im se, kažu, jako svidjela pa se i međusobno tako zovu.
Hvala, molim, dobra večer, laku noć...
Na jednom zagrebačkom gradilištu novinari Večernjeg lista tako su upoznali Maksa, pravim imenom Raju Ranjitha, zatim Iveka (Servesh Kumar), Štefa (Shailes Rambadan Karush) i Ramu (Ram Asheesh).
-- Hrvatska je jako lijepa zemlja, ima ugodnu klimu, sviđa mi se život ovdje. Ljudi su prema nama prijateljski raspoloženi – kazao nam je Maks kojem se najviše sviđaju turističke ljepote i sigurnost u Hrvatskoj. A za Hrvatsku je taj 24-godišnjak čuo i prije nego što je našao posao u našoj zemlji, zahvaljujući Svjetskom nogometnom prvenstvu na kojem smo bili, kako je kazao, finalisti. Na hrvatskom zna reći hvala, molim, mali, veliki, dobra večer, laku noć, puno zima... – Želim ostati živjeti u Hrvatskoj i ovdje dovesti svoju obitelj – otkrio nam je Maks.