NEDOREČENI ZAKONI

Iako je predlaganje zakona jedna od osnovnih ovlasti i poslova Vlade, analizom zakona koje ministarstva šalju u proceduru sve se češće nameće zaključak o netransparentnoj državi. Ona, naime, na sve načine nastoji rascjepkati zakone u razne uredbe, posebne zakone i njihova objašnjenja koja tek naknadno propisuju detalje zakona.

“Revolving door”

Teško se oteti dojmu da je namjera što manje otkriti samim zakonom, a drugim podzakonskim aktima mjesecima poslije definirati škakljive detalje. Kao paradigmatski primjer možemo uzeti Zakon o sustavu državne uprave, koji je upravo na e-savjetovanju, a Ministarstvo uprave tvrdi da će se njime državna uprava depolitizirati. Zakon, među ostalim, donosi povratak “revolving doora”, Milanovićeva modela koji je ministrima omogućavao da za trajanja mandata u kabinet dovedu savjetnike od povjerenja. Iako je ovakva praksa česta i u drugim zemljama, prilično je teško zapošljavanje ministarske “svite” nazvati depolitizacijom uprave. Dapače, riječ je o izrazito netransparentnom modelu zapošljavanja pouzdanih i politički podobnih na teret poreznih obveznika, pri čemu je krajnje nejasno kakva je odgovornost tih ljudi. Ovaj je model svojedobno ukinuo Ustavni sud, uz ocjenu da su tako zaposleni savjetnici dovedeni u privilegirani položaj u odnosu na sve druge koji su zaposleni u državnoj službi. No, ministar uprave Lovro Kuščević ne boji se Ustavnog suda. – Razlika je između ovog modela i “revolving doora” u tome što te osobe neće biti službenici i neće ostati u sustavu, već će odlaziti s ministrom, a na njih će se primjenjivati Zakon o radu. To nije sinekura, to je posao koji traje dok traje posao ministra – objasnio je ministar. Bi li Ustavni sud i ovakvo, diskrecijsko zapošljavanje “odabranih” na određeno