U kažnjavanju spolnog zlostavljanja djece treba uska suradnja Crkve i države
imaju rasti i napredovati u svim krepostima putem svetosti“. A onda dodao kako Božji puk „ima pravo na dobra i sveta svećenika“. U tom „vjerničkom pravu“sadržana je i njihova obveza molitve za svoje svećenike. Ali, i odgovornog postupanja ako se radi o devijantnom ili opakom ponašanju. Jer time se pomaže spriječiti da netko postane žrtvom nečijih patoloških sklonosti i namjera. Ali promiče se i opće dobro zaštite ugroženih, u korist ljudi i društva u cjelini.
Kolike to razmjere može imati u Hrvatskoj?
Neovisno od toga kakvi mogu biti razmjeri nekih postupaka, važno je da su usmjereni u zaštitu ugroženih i u promicanju dobrih i pozitivnih manira. A kad se radi o činima koja podliježu zakonima progona, jer su teška kažnjiva djela, onda postoji ne samo moralna već i zakonska obveza prijaviti to nadležnim državnim organima. A kad se radi o službeniku Crkve, onda i crkvenim vlastima. Ako se odgovorni ogluše na prijavu, valja to dati do znanja višim instancijama.
I na kraju, kako vi kao psiholog možete protumačiti seksualno zlostavljanje maloljetnika, pogotovo ako se radi o posvećenoj osobi, tj. svećeniku?
Uistinu je teško do kraja shvatiti i protumačiti kriminalna djela seksualnoga zlostavljanja djece. Potrebna nam je i psihologija i psihijatrija. A posebice patologija, pa i kriminologija. No ni to nije dovoljno. Bez teologije milosti i grijeha ostajemo prikraćeni o značenju zla u svijetu i u nama. Nije bez razloga papa Franjo govorio i o „djelovanju Sotone“u ovom našem vremenu, kao i u konkretnim abuzusima djece. Psihologija kojom bi se htjelo protumačiti seksualno zlostavljanje maloljetnika dat će nam djelomičan odgovor o neadekvatnom razvoju osobnosti, o neurednim osjećajima i nekim patološkim sklonostima i devijacijama. A to nije dovoljno. Pogotovu kad je riječ o Bogu posvećenoj osobi koja je tim činom izgubila povjerenje i poštovanje naroda. I nanijela ogromnu štetu Crkvi, svećenicima i vjernicima. Čovjek kao takav općenito ostaje za nas tajna beskrajna. I potrebna mu je briga i nadzor, pomoć i duhovna sredstva da ne podlegne neurednim osjećajima. A kad je nesposoban sobom vladati, onda su potrebna i sredstva prisile, kazne i zatvora kako bi se spriječilo veće zlo i zaštitilo nevinu i ugroženu djecu. Tu više ne pomažu znanosti o čovjeku, već „lisice“i druge prisilne mjere opreza i nadzora.
Uistinu je teško do kraja shvatiti i protumačiti seksualno zlostavljanje djece. Potrebna nam je i psihologija i psihijatrija. A posebice patologija, pa i kriminologija. No ni to nije dovoljno. Bez teologije milosti i grijeha ostajemo prikraćeni o značenju zla u svijetu
Preduvjet čišćenja jest priznanje, kajanje, a četverodnevno druženje i zborovanje s papom Franjom prošloga tjedna u Vatikanu najava je toga „procesa čišćenja“ Kad se radi o činima koji podliježu zakonima progona, jer su teška kažnjiva djela, onda postoji ne samo moralna već i zakonska obveza prijaviti to