Žene ubijaju uglavnom hladnim oružjem, i to partnere koji ih zlostavljaju

Slučaj Smiljane Srnec, osumnjičene za ubojstvo sestre Jasmine, ponovno je aktualizirao pitanje o ženama ubojicama. Naime, u kriminologiji se općenito malo govori o ženama ubojicama, kriminološka istraživanja više su orijentirana na muškarce jer se smatra da je kriminal ponajprije muška pojava, odnosno muški fenomen. Takvo shvaćanje nije se temeljilo samo na ulogama koje žene i muškarci imaju u društvu već i na činjenici da su muškarci u svim povijesnim razdobljima diljem svijeta počinili više kaznenih djela no žene. No zašto i kako žene ubijaju ipak je bila tema nekoliko istraživanja u Hrvatskoj, a jedno od njih koncem 90-ih izradila je i psihijatrica Lana Mužinić. Iz tada prikupljenih podataka ona je došla do zaključka da žene najčešće ubijaju iz straha, pri čemu koriste hladno oružje. Uglavnom ubijaju bračne ili izvanbračne partnere, i to nakon što su dugo godina bile izložene psihičkom i fizičkom zlostavljanju. Iz istraživanja dr. Mužinić proizašlo je i da su žene ubojice uglavnom bile ubrojive i trijezne. Nakon bračnih partnera, ako je suditi po novinskim arhivama iz posljednjih 20-ak godina, žrtve žena ubojica su njihova djeca, pri čemu je uglavnom riječ o čedomorstvima, a iznimno rijetko se događa da žena ubije roditelje, brata ili sestru.