HNS ne zanimaju ni reforme ni napredak, osim napretka na njihovu stranačkom računu
Kad stranka, koja ima rejting na razini statističke pogreške, ima donacije tvrtki mnogo veće od vladajuće, kad joj donacije porastu trostruko otkako participira u vlasti s HDZ-om, tada nešto u zemlji ne valja. To se upravo dogodilo Vrdoljakovu HNS-u! Upravo objavljeni financijski rezultati političkih stranaka za prošlu godinu ogolili su ponovno domaću političku scenu. Osim što stranke debelo žive na teret državnog proračuna, odnosno na teret poreznih obveznika, ova činjenica s HNS-om sasvim dovoljno govori zašto je HNS uz HDZ na vlasti. Ma nikakve reforme, nikakvo obrazovanje, nikakav napredak, osim napredak na stranačkom računu. Moglo bi se očekivati da vladajući HDZ ima debelo najviše donacija od raznih firmi. Međutim, upravo suprotno, HNS je debelo ispred HDZ-a, a s koliko ruku u Saboru, i s kojim rejtingom među biračima? Zato je samo još jednom potvrđeno zašto HNS nije htio u oporbu! Na svojem primjeru više nego zorno dokazuju uzrečicu – vlast je slast! I još nam se svima smiju u lice, a HDZ na sve blagonaklono gleda, jer je ipak stabilnost u
To što država i dalje tone, što nam BDP ne raste kako je bilo očekivano, a i ono očekivano je premalo da se dignemo s dna EU, to što nam EU zamjera da se gotovo nismo pomaknuli, osim što smo malo sredili javne financije, ma koga briga
prvom planu! Još kad bi ta famozna stabilnost urodila nekakvim plodom. No plodove ubiru samo stranke, samo kad se vidi primjer HNS-a, ili koliko je HDZ podebljao svoj račun. To što država i dalje tone, što nam BDP ne raste kako je bilo očekivano, a i ono očekivano je premalo da se dignemo s dna EU, to što nam EU zamjera da se gotovo nismo pomaknuli, osim što smo malo sredili javne financije, ma koga briga. Umjesto da se suoče s problemima i počnu ih rješavati, problemi se stavljaju pod tepih, a kad se nešto dogodi, onda se krivnja prebacuje na druge. Tako već dugo vičemo da je pravosuđe gorući hrvatski problem! I to se pokazalo na slučaju roditelja s Paga, gdje je otac pokušao ubiti četvero djece. Zamislite pravosudni apsurd, da se protiv tih istih roditelja čak četiri godine vodio sudski postupak zbog zanemarivanja najstarijeg djeteta, i da je završio krajem 2017. samo zato što nije bilo žalbi na nepravomoćnu presudu. Jer da se bilo koja strana žalila, taj bi postupak još i danas sigurno trajao! Kako se onda osjećati u državi u kojoj nema efikasnog pravosuđa, posebice kad je riječ o zaštiti prava djeteta, ali i u bilo kojem drugom slučaju? Glavno da se zakon iživljava na stogodišnjoj starici koja nije znala nova pravila oko pečenja rakije. Koliko je sve skupa u ovoj državi izopačeno, opet nam dokazuje i ministar pravosuđa Dražen Bošnjaković. On nam je prvo najavio da će novi Ovršni zakon biti pravedniji. Time je ustvari priznao da je dosad sve bilo nepravednije, u čemu je i on debelo sudjelovao. Sad ide dalje, pa najavljuje da ćemo dobiti zakon koji će regulirati rad agencija za naplatu dugova, koje već dugo od banaka kupuju loše kredite po smiješnim cijenama, a onda ih od dužnika pokušavaju naplatiti u cjelokupnom iznosu. No ne samo to! Neka netko provede istraživanje, koliko je ljudi završilo kod psihijatra, nakon što su oni i njihovi bližnji tjednima i mjesecima bili uzastopno maltretirani pozivima tih istih agencija? Dug je dug, i dug treba platiti, riješiti, ali valjda na ljudski način. Pitajte psihijatre, koliko su imali pacijenata koji su “puknuli“od neizdrživog nasilja tih agencija, koji su mobing djelatnici tih agencija radili nad dužnicima, i nikome ništa. Nemate se kome javiti, prijaviti, nitko neće ništa reagirati. Sve dok situacija nije debelo eskalirala, pa su se sad Bošnjaković i ekipa sjetili da bi trebalo nešto i zakonom regulirati. Što je s uništenim ljudskim životima dosad, zdravljem ljudi? Tko će to nadoknaditi? Ma koga briga! Psi laju, a karavane prolaze! Čudimo se onda da ljudi i dalje odlaze iz zemlje? Da nestajemo? Kako to da u susjednoj Sloveniji pak raste broj stanovnika? Da je zemlja dvostruko bogatija? Zar ne možemo naučiti nešto na tuđim primjerima? Očito ne možemo. Recimo, u Sloveniji nije čudno da netko radi i radi. Kod nas je čudo što Kinezi na Pelješkom mostu rade i rade, ne zabavljaju se, ne ispijaju kave po kafićima, i čak rade preko plana. Eto, oni su planirali dnevno minimalno upucati u dno mora jedan i pol pilot, a došli su do toga da upucavaju po tri! I mi se tome čudimo, i dnevno brojimo pilote, kao da se nikad prije nije gradio neki takav most. Sve dok Kinezi kažu da je to jedan od najmanjih koji su dosad gradili. No kako mi u svemu pretjerujemo, tako i u tome. Ali probleme ne rješavamo. Slovenija ih rješava, i zato napreduje.