Koja je najveća razlika između Hrvatske i Finske?

Koja je najveća razlika između Finske i Hrvatske? Helsinki je hladniji od Zagreba za nekoliko stupnjeva, ali nije bilo velike razlike u temperaturi kad sam bio tamo prošlog listopada. Iako je više od 2000 km južno od Helsinkija, Zagreb ima samo 3% više sunca. Finci zarađuju više od Hrvata, gotovo dvostruko više (177%). Izgledaju i sasvim drugačije, no to je normalno s obzirom na to da dijelimo malo zajedničkog u smislu podrijetla. No nisam te stvari primijetio. Ono što me iznenadilo dok sam ostavljao jaknu u kongresnom centru bilo je da je šarmantna dama koja je uzela moju jaknu ima više od 70 godina. Kolega desno od nje je bio visoki gospodin od oko 75 godina. Uzeli su mi jaknu, dali mi račun i nasmiješili se. Poslije tog dana ručak je posluživala skupina žena koje su također bile u poznijim godinama. Vidio sam starije radnike u hotelu, u trgovinama i u zračnoj luci. Moj pokojni otac bio je prisiljen na prijevremenu mirovinu u dobi od 62 godine, kao i većina ljudi starijih od 60 godina u njegovoj tvrtki. Dobio je dobru otpremninu, ali ga je forsirani odlazak uništio. Bio je šokiran što ga tvrtka kojoj je služio 25 godina više nije htjela. Cijeli svoj život radio je vrlo naporno, obično dva posla, svoj dnevni posao u toj tvrtki i noćni vlastiti posao. Nije znao kako “ne raditi”, a taj prijelaz ga je jako uznemirio. Trebalo mu je nekoliko godina da preboli svoj bijes i razočaranje – nisam siguran je li ikad uspio. Činimo veliku štetu našim osobama starije dobi, tvrtkama i gospodarstvima kada starije radnike samo odbacimo. Većina razvijenih gospodarstava trenutno ne može naći dovoljno kvalificiranih radnika, što rezultira propuštenim mogućnostima rasta i većim troškovima. Istovremeno, naša populacija stari. Suprotno popularnom mišljenju, bolest nije najveći neprijatelj starijih osoba, nego osamljenost i stres od siromaštva. Kada pogledam naše gradove i sela, ne susrećem se s mnogo starijih osoba nasmijanih lica. Obično izgledaju umorno, dotučeno, osamljeno i izgubljeno. Neki izgledaju ogorčeno, drugi su se davno predali. Seniori koje sam vidio u Finskoj nisu se svi smiješili i nisu se kretali brzinom 25-godišnjaka. Međutim, činili su se sretnijima, samopouzdanijima, manje dotučenima i povezanijima sa svojom okolinom. Ne znam što su radili tijekom najproduktivnijih godina – pretpostavljam da većina nije radila ovaj posao oduvijek. Izgledali su zadovoljni tim ležernijim poslovima. Nesumnjivo su cijenili dodatni prihod. Više od svega, mislim da su cijenili priliku da pridonesu društvu, da se osjećaju živima i da budu oko ljudi. Podsjetili su me na jednog mog mentora, Davea. Nakon više desetljeća kao viši izvršni direktor za tri različita proizvođača zrakoplova, povukao se u Kaliforniju, gdje je proveo veći dio svog odraslog života. Jednog dana me nazvao i rekao: – Sada sam poslužitelj tijekom bejzbolskih utakmica Dodgersa u Los Angelesu i sviđa mi se to. Nije zarađivao mnogo novca, nije imao otmjen naslov ili utjecaj, ali je uživao gledati bejzbol, razgovarati s ljudima, služiti ih i zarađivati nešto novca. Nikad ga nisam smatrao “starim”, ali to je zato što nikada nije dopustio sebi da se osjeća “starim”.

Šarmantna dama koja je uzela moju jaknu imala je više od 70 godina. Njezin kolega bio je gospodin od oko 75 godina. Uzeli su mi jaknu, dali račun i nasmiješili se