BIO JE ČUDO OD DJETETA
Dejan Lazić bio je čudo od djeteta. I to dvostruko. Dok je mali Stefan Milenković izvodio majstorije na violini, njegov zagrebački vršnjak bio je virtuoz na dva glazbala, klaviru i klarinetu.
Rođen 1977., Dejan Lazić je tih kasnih 1980-ih i početkom 1990-ih bio jedna od najvećih zagrebačkih glazbenih senzacija. Redovito je nastupao na radiju i televiziji, održavao koncerte u Hrvatskom glazbenom zavodu i Lisinskom, nastupao uz orkestre ili uz Zagrebačke soliste, s kojima je 1991. snimio i prvu ploču.
Svileni stil sviranja
U veljači 1992., kada mu je bilo “već” petnaest godina, Dejan Lazić nastupio je i u prestižnom koncertnom ciklusu Lisinski subotom kao solist uz jedan ugledni ruski komorni ansambl. I od tada kao da je propao u zemlju. Barem što se Hrvatske tiče.
Oni koji prate zbivanja na svjetskoj glazbenoj sceni zamijetili su da se proteklih dvadesetak godina sve češće spominje ime Dejana Lazića kao pijanista koji nastupa na prestižnim svjetskim pozornicama Amerike, Europe, Australije i Azije, mogli su čitati hvalospjeve njegovim izdanjima, kao i praizvedbama njegovih kompozicija. Do nas su dolazili i glasovi o njegovim nastupima u Ljubljani, Beogradu, Mariboru, Budimpešti. Ali u Hrvatskoj i rodnom Zagrebu nije zasvirao punih 27 godina, sve do prošlog petka, kada je u Lisinskom nastupio kao solist u Crvenom ciklusu Zagrebačke filharmonije u izvedbi svoga Koncerta za klavir i orkestar u istarskom stilu. Najzaslužniji za Lazićev veliki glazbenički povratak u Zagreb je šef-dirigent Zagrebačke filharmonije David Danzmayr. Austrijski dirigent, tri godine mlađi od Lazića, prisjetio se tom prigodom kako je kao dječarac bio na jednom njegovu koncertu u Salzburgu i kako ga je majka, nakon što su zajedno odslušali hrvatsko čudo od djeteta, samo pogledala i rekla mu: “Morat ćeš puno više vježbati želiš li jednom svirati kao ovaj dječak”.
Sastavljajući program ove filharmonijske sezone, Danzmayr je ostao začuđen čitajući o skladateljskim uspjesima Dejana Lazića u Americi i Europi, a da mu ga nitko u Hrvatskoj nije spomenuo. I odmah ga je angažirao.
Bila je to jedna od najljepših filharmonijskih večeri. Osobito nadahnut orkestar briljirao je u skladbama Franza Schuberta, a osobito u raskošnoj suiti “Kavalir s ružom” Richarda Straussa. No, glavni događaj bio je nastup Dejana Lazića. Pijanist čiji je profinjen i tehnički vrlo dotjeran način sviranja jedan oduševljeni iskusni filharmoničar nazvao svilenim, publiku je oduševio i svojom kompozicijom koja karakteristične i jedinstvene istarske glazbene motive spaja s čitavom bogatom, osobito romantičarskom europskom glazbenom tradicijom. A za bis, nakon dugih ovacija, Lazić je izveo jedan od plesova u bugarskom ritmu iz zbirke “Mikrokozmos” svog velikog skladateljskog uzora Bele Bartóka.
– Što bi tek Bartók napravio s istarskim folklornim motivima da se ikada susreo s tom glazbom – rekao mi je dan nakon koncerta Lazić, koji je svoje “Istarski koncert” izveo već više od dvadeset puta širom svijeta.
Fame o razlozima odsutnosti
U međuvremenu su se kod nas širile svakojake fame o razlozima njegove odsutnosti s hrvatskih pozornica.
– Bilo je poziva, pa čak i konkretnih, ali jednostavno do sada nismo uspjeli uskladiti termine, a ponekad ni koncepcije programa – rekao mi je Lazić istaknuvši kako se cijela obitelj 1991. preselila u Salzburg kamo je on već od 1990. redovito odlazio na satove velikom mađarskom pedagogu Imreu Rohmannu i gdje se, navršivši potrebnih šesnaest godina, i službeno upisao na slavni Mozarteum.
– Neizmjerno sam zahvalan roditeljima koji su mi sve omogućili, ali čim sam navršio šesnaest godina ja sam ih poslao natrag u Zagreb – priča Lazić čija majka, profesorica klavira, i otac klarinetist i dugogodišnji glazbeni urednik Hrvatskog radija, nažalost, više nisu živi.
Nakon Salzburga preselio se u München, gdje je upoznao i suprugu, kinesku violinisticu, s kojom od 2010. živi u Amsterdamu. Osjeća se kao pravi Europljanin i nastavlja glazbom osvajati cijeli svijet. Nadamo se da će od sada i Zagreb češće biti dio tog svijeta.