STEČAJ ILI INJEKCIJA?
Na sjednici Vlade neće biti odluke o Uljanik Grupi, a prema izjavama koalicijskih partnera, ali i ministara vidljivo je da se vladajući dijele na dvije struje - jednu koja se zalaže za daljnje pomaganje brodogradnji državnim novcem i onu koja je spremna proglasiti stečaj kako bi se dokinula praksa ulijevanja novca poreznih obveznika u rupu bez dna. Ministar financija Zdravko Marić ne krije da mu nije nimalo simpatično da iz poreznih prihoda sanira dugove Uljanik Grupe, dok ministar gospodarstva Darko Horvat slovi kao ministar koji zagovara izbjegavanje stečaja, a to podrazumijeva još jednu injekciju kapitala.
Stečaj jeftinije rješenje
Među koalicijskim partnerima također nema sloge, pa su se tako Darinko Kosor i Radimir Čačić izjasnili da su za stečaj ako on bude jeftiniji od restrukturiranja, a može se čuti da su neki od predstavnika manjinskih zastupnika oštro protiv stečaja. Dva ministra dobila su zadatak da do utorka izrade detaljne izračune o trošku koje donosi stečaj i onom koji donosi restrukturiranje. Znakovito je da je premijer Andrej Plenković nakon sastanka koalicijskih partnera novinarima naglasio važnost fiskalne konsolikredite dacije i nastavka štednje u proračunu istaknuvši pritom koliko mu je politički važan uravnotežen proračun. Istovremeno je dao naslutiti da nije raspoložen za financiranje Uljanikovih dugova novim zaduživanjem i povećanjem javnog duga iz čega bi se moglo izvući zaključak da se premijer možda priklonio strani koja u stečaju vidi više smisla nego u sanaciji državnim novcem. Riječ je pak o prvoklasnoj političkoj odluci koja se neće donijeti isključivo na osnovi financijske isplativosti jer u slučaju da se odluči za stečaj, Vlada mora podnijeti pritisak straha od gašenja jedne industrije i gubitka velikog broja radnih mjesta u relativno malim sredinama. Stečaj kao opcija jeftinije je rješenje i zbog činjenice da bi se mnoga potraživanja mogla otpisati. Naime, zbog državnih jamstava koja su pratila za gradnju brodova, Marić će morati platiti sve što dođe na naplatu. Do sada je na plaćanje kredita za koje je jamčila država otišlo 3,1 milijardu kuna proračunskog novca, a otvoreno je još više od dvije milijarde kuna kredita s jamstvima uvećanim za pripadajuće kamate. U slučaju stečaja država bi možda imala manji prostor za dogovor oko otpisa manjeg dijela kamata.
Prodavanje brodova
S druge strane, država kao najveći vjerovnik s najjačim kolateralima postaje vlasnik brodova za koje je jamčila, a njih može prodati, kao i ostalu imovinu koju 3. maj i Uljanik posjeduju, od mehanizacije do nekretnina. U slučaju takve odluke trebalo bi osigurati novac za dovršetak brodova kako bi se brodovi zaista mogli i prodati naručitelju. Potraživanja dobavljača koja se navodno kreću oko 350 milijuna eura mogu biti djelomično otpisana, a mnogi upozoravaju da su u masu potraživanja uključene visoke marže i zatezne kamate koje bi mogle biti otpisane. Radnici će u slučaju stečaja imati pravo na tri minimalne plaće, ali i na namiru iz stečajne mase.