KLASIČNU GLAZBU SVE ČEŠĆE OBRAĐUJU DJ-i, HIP-HOPERI I ROKERI

Modest Petrovič Musorgski 1874. godine skladao je “Slike s izložbe” za klavir i u tom obliku je najpoznatija skladba koja je i danas veliki izazov i standardno djelo pijanističkog repertoara. Potom je Maurice Ravel 1922. napravio sjajnu orkestraciju, a za djelom su kasnije posegnuli i rokeri. Tako je 1971. nastala legendarna verzija grupe “Emerson, Lake & Palmer”, a popularna je i obrada zvijezde elektroničke glazbe Tomite.

Drugačiji od kolega

Djelo Musorgskog živi vrlo uzbudljiv život u različitim oblicima i glazbenim žanrovima, uključujući i hip-hop i rap. Najnovija verzija nastala je u Zagrebu, na poticaj šefa dirigenta Zagrebačke filharmonije Davida Danzmayra koji će večeras ravnati izvedbom u Lisinskom.

– Da se razumijemo, ja jako volim Ravelovu verziju, ali djelo je i dalje otvoreno za različite interpretacije pa smo se i mi odlučili napraviti svoju – govori maestro Danzmayr. U skladu s nastojanjem da publici predstavi što više talenata Zagrebačke filharmonije, Danzmayr je ideju razradio s višestruko talentiranim trombonistom Marinom Rabadanom i povjerio mu izradu novog aranžmana. Tako je nastao projekt “Musorgski Rocks”, odnosno aranžman “Slika s izložbe” za orkestar i rock-bend.

– Marinu sam dao punu slobodu. Polazište nam je i dalje Ravelova verzija koju svira sam orkestar, a neke će dijelove svirati i naš sjajni pijanist Filip Fak kako bismo pokazali razvoj djela od njegova originala. Marin je napisao stavke koje će svirati rock-bend, nekada sam, nekada s orkestrom i klavirom, a u projekt smo uključili i udaraljkaški ansambl “Dobre vibracije”, koji je istodobno i vrlo vrijedan i sjajan socijalni projekt namijenjen osobama s teškoćama u komunikaciji – rekao nam je maestro s velikim uzbuđenjem uoči prve izvedbe.

Osim što će čuti sve originalne stavke Ravelove orkestralne verzije suite Musorgskog, publika će tako, primjerice, čuti i stavak pod naslovom “Pictures of Chicago” u kojem je Rabadan teme Musorgskog obradio u stilu jazza.

– Taj mi se stavak osobito sviđa jer živim u Chicagu – istaknuo je austrijski dirigent koji je proteklih godina unio mnogo svježine i umjetničke energije u znatno pomlađeni filharmonijski orkestar.

– Ne volim etiketu crossover jer se pod njom radi i mnogo toga ne baš tako kvalitetnog. Nama je cilj ovim projektom pokazati da je dobar muzičar uvijek dobar muzičar, bez obzira na to u kojem stilu i koju vrste glazbe izvodi. Ja sam oduvijek bio drugačiji od većine kolega, pa i dok sam studirao na Mozarteumu, zato što podjednako volim različite žanrove. Za mene su klasika, rock ili jazz onoliko dobri koliko su dobri glazbenici koji ih izvode – kaže Danzmayr, koji je rođen, odrastao i školovao se u Salzburgu.

“Dosadni” klasičari

– Kao student dirigiranja imao sam veliku sreću što mi je profesor bio Dennis Russel Davies koji je došao iz Amerike. On me odmah prepoznao i prihvatio kao drugačijeg i dopustio mi da ostanem drugačiji – kaže Danzmayr.

– Klasični glazbenici kod nekih ljudi imaju lošu reputaciju da su ukočeni i dosadni, a neki od nas doista i jesu takvi. Ali ja sam odrastao u drugačijem svijetu, čak i u Salzburgu, gdje bismo kao studenti danju svirali Mozarta, Beethovena i Brahmsa, a navečer bismo se okupili u jednom baru na čijoj bismo maloj pozornici svirali što god bi nam palo na pamet, a usput bismo tako zaradili i besplatno pivo – prisjetio se maestro kroz smijeh dodavši kako je to utjecalo i na njega kao dirigenta kojem je na koncertima važnija kreativna sloboda nego mehaničko ponavljanje uvježbanog. Ipak, koliko god miješanje stilova smatra važnim za budućnost glazbe, naglašava kako orkestri u tome ne smiju otići predaleko i izgubiti ono što je njihova glavna svrha i bit.

– Jako volim ovakve projekte, ali oni ipak ne mogu i ne smiju nadomjestiti Mozartove i Mahlerove simfonije, djela neprolazne univerzalne vrijednosti – zaključio je maestro Danzmayr.