Priča hrvatskog autora lektira u Meksiku, ali ne i u Hrvatskoj
Priča o Alojzu i Alfonsu, jednom poljskom, drugom gradskom mišu, hrvatskog autora Kašmira Huseinovića, toliko je oduševila mališane diljem svijeta da je njezin španjolski prijevod, od ove godine uvršten na listu lektire za obvezno čitanje. U Meksiku.
U Hrvatskoj, iako publike i ljubitelja među mlađim osnovnoškolcima za dva miša, inače rođaka, s dva različita životna stila, i te kako ima, tome naslovu, mjesta u našim osnovnim školama na listi lektire – nema. Kao i brojnim drugim književnim naslovima izbrisanim s hrvatskog izbornog popisa lektire za osnovne škole, koji je za cilj, trebao imati poticanje i razvijanje čitalačkih navika u djece.
Naši su autori marginalizirani
I dok svjetski primjeri upućuju na to da reformatori škola prednost daju živućim i kvalitetnim autorima, pritom i te kako prateći čitalače trendove među osnovnoškolcima kako bi ih tako zainteresirali za čitanje, a lektiru im posve približili, Hrvatska, barem prema posljednjoj situaciji s izbornom listom lektira, u reformi hrvatskog jezika, živuće autore i te kako zanemaruje.
Štoviše, stavlja ih na margine, a njihova popularnost ili popularnost njihovih likova ovisi isključivo o pukoj sreći – hoće li ih roditelji otkriti i baš njihova djela eventualno pročitati djeci.
– Lektira je izuzetno važna. Ne samo zato što je ona sastavni dio hrvatskog, već čitanjem poboljšavamo govor, širimo znanje, potičemo kritičko razmišljanje i zaključivanje. Jasno se zna koje su knjige pogodne za koji uzrast, zato je pisanje za djecu i jednostavno i istovremeno vrlo teško. Jer, pišući primjerice djela za najmlađe, u malo riječi morate mnogo toga reći. Istovremeno morate voditi računa da nikako ne podcijenite djecu. Uvijek se vodim time da u svojim djelima uvedem edukativni element kojim će dijete nešto naučiti – kaže tako Huseinović iza kojeg je 55 naslova, uglavnom slikovnica, zbirki priča i naslova za starije osnovnoškolce.
Njegove slikovnice prepoznate su u tridesetak zemalja, prevedene su na 26 jezika, a svakako najpopularnija slikovnica koja je prevedena na čak trinaest jezika je “Neobična knjižničarka”.
No “Poljski miš i gradski miš” jedini je naslov Kašmira Huseinovića koji je uvršten na listu za obvezno čitanje.
– Prva verzija te priče u Hrvatskoj je objavljena 2012. godine. Dvije godine poslije javili su se nakladnici iz Meksika i željeli prevesti slikovnicu, a lani su nakladnici na vladin natječaj prijavili naslov za ulaz na lektirnu listu. Da je knjiga prošla, obavijestili su me lani u lipnju – opisuje Huseinović. Na pitanje vrijeđa li ga činjenica da njegova djela čitaju djeca širom svijeta, ali ne i hrvatski mališani, Huseinović odgovara da se takvim stvarima jednostavno ne opterećuje.
– Ne vrijeđa me činjenica da su me prepoznali u inozemstvu, a ovdje ne. Jednostavno se vodim
time da će me čitati onaj tko hoće, ali se zalažem za činjenicu da hrvatski živući autori dobiju priliku biti uvršteni na popise lektira. S druge strane razumijem ministricu obrazovanja Blaženku Divjak koje je odradila posao za Vladu. Dobar posao za Vladu, pritom zaboravljajući činjenicu da bi ministarstva trebala biti u interesu građana, ne obrnuto – kaže Huseinović.
Dodao bi – treću listu
Kada bi mogao utjecati na izradu lektire u školskom kurikulumu, kaže, vodio bi se jednostavnim modelom – da je nastavnicima nužan popis obvezne liste, kao i liste izborne lektire, a osobno bi dodao i treću listu na kojoj bi se nalazila sva ostala djela s koje bi nastavnici mogli također birati naslove koje bi obrađivali na satu.
– Bilo kakva štednja na književnim ili lektirnim naslovima, ne samo da je loša, ona je pogrešna jer štedjeti na knjigama nagori je mogući oblik štednje. Moramo razumjeti da čitanje među djecom potiče kritičko razmišljanje, ali i omogućuje razumijevanje mnogih drugih pojmova i i definicija koje se ne uče samo u hrvatskom jeziku već i u brojnim drugim školskim predmetima – zaključuje autor Kašmir Huseinović.