Mediji žive i od reklama. Nije njihovo da propituju njihov sadržaj

Upravo sam dovršio čitanje nedavno objavljene knjige prof. dr. sc. Duška Miličića “O domovini, s ljubavlju”. To je prilika da se naglasi vrijednost javnih istupa tog medicinskog stručnjaka, ali i intelektualaca vrlo širokog znanja i spoznaja reagira, ne samo na probleme struke. O tome svjedoči naslovi poglavlja članaka objavljeni u dnevnicima “Vjesnik”, “Večernji list”, “Slobodna Dalmacija” od 1990. do 2017. Da reagiram na ovaj način o toj knjizi potakao me je njegov nedavni članak o reklamiranju “spasonosnih” lijekova. Koje možeš vratiti, ako nisu djelovali? (VL, 23. veljače 2019.). Najprije osvrt na navedeni članak. Razlučimo odmah pitanje medija. Mediji žive i od reklama. Nije njihovo da propituju njihov sadržaj. Svatko tko ih objavljuje ima za to svoje razloge. Nedavno je jedan istaknuti proizvođač plastičnih vrećica svoj prijelaz i na proizvodnju papirnatih vrećica, objasnio na sljedeći način. “Posao je posao”. Na sadržaj reklama trebaju odgovarati. Medicinari imaju niz naslovnika. Koji šute. Slično je i s plastičnim vrećicama. Tu je još situacija gora. Nema naslovnika (društvo, časopis). Postoji veliki broj znanstvenika koji se bave tim područjem i jedna organizacija proizvođača. Ni ovdje nema onih iz redova aktivnih djelatnika koji se tumače javnosti, npr. da nema PVC ili najlon vrećica, već najjednostavnije, da su to plastične vrećice.. A sada nešto o knjizi. S područja medicine ukazao bih na proročki članak “Manjak liječnika obit će nam se o glavu uskoro”, objavljen još 2008. U kojem prof. Miličić ukazuje i na početak demografske katastrofe. Ovo nije prikaz knjige. Zato samo naslovi poglavlja. Politička razmišljanja, Proširene teme, Medicinska tematika, Prijedlozi i opaske, Opće i povijesne teme i Kulturološka tematika. Relativno nedavno smislio sam rečenicu. Svaka djelatnost (npr. medicina, tehnika, obrazovanje) u funkciji su društveno-humanističkih ciljeva koje beziznimno određuju politika. Ova knjiga pokazuje da je ona sastavljena po tom načelu. Jedino mi nije jasno, jer smo približno podjednakih godina, od kuda mu to znanje i posljedično, spoznaje da može pisati npr. zašto nije dobar pozdrav “Lijepo Vas pozdravljam” ili kada citira povjesničare i književnike. Sam kaže da mu je velika strast literatura. U to doba smo u učiteljima gledali uzore. A sadržaj torbi, bile su tek poneki udžbenik i bilježnica.