Subota 16. ožujka Misa za partizane bila bi zapravo svetogrđe

U povodu spora o misi u Bleiburgu, bivši predsjednik države Ivo Josipović, koji ne vjeruje u Boga, kaže: “Porazno je da imamo mise za ustaške zločince. Nisam čuo da je ikada održana misa za neke od poginulih partizana, čak ni za svećenike koji su sudjelovali u NOB-u.” Kao bezbožac, on ne razumije da su upravo po njegovim optužbama ustaša mise za “zločince” i te kako potrebne i poželjne, jer je, ako su bili zli, riječ o vrlo grešnim ljudima, za iskupljenje njihove duše i te kako se treba moliti. A mise za partizane? Koliko znam, bilo ih je, sjećam se svećenika koji su se molili “za sve žrtve rata”. Ali što će partizanima mise kad su oni bili bezgrešni, anđeoski nedužni borci protiv fašizma kojima je dosuđen raj. I sami su se odrekli i Boga i misa u komunizmu, pa treba poštovati njihove želje i svjetonazor. U mnogim hrvatskim selima običaj je za Božić okititi kuću grančicama bršljana koje su se zaticale u šupljine na kamenoj fasadi, na prozore i vrata, a kad bi na kući nekog komunista bio bršljan, bio je kažnjen pa i izbačen iz Partije. Stoga bi zapravo sa stajališta komunista, a Josipović je njihov baštinik, misa za partizane bila svetogrđe.

Prosvjedi u Beogradu Hrvatske se ne tiču - i ‘demokrati’ Đinđić i Tadić o Oluji su mislili što i Vučić

za novinare pozdravljao riječima “Hvaljen Isus”. Takvom, bolje bi mu bilo da svog šefa Plenkovića, koji nije imao vjerskog odgoja već je kao mladić vjerovao u Marxa i Kardelja, pouči vjeri pa da više muslimana ne optužuje zbog zabrane katoličke mise. i o Oluji kao i Aleksandar Vučić, za sve smo isti ustaše. Osim nekih udruga i marginalnih političara nitko ondje ne priznaje istinu o srbijanskim, Miloševićevim zločinima i ratovima. Stoga je toliki interes za događaje u Srbiji proizvod zaostalog jugomentaliteta.