Uzbudljiv krimić o policijskoj utrci s vremenom koji nudi sve trikove žanra
Masakrirani leš mlade žene bačen je u kontejner za smeće u pustom londonskom dvorištu oko kojeg nema nadzornih kamera. Mučena je i zatim ubijena rezanjem bedrene arterije, a u smeće je bačena golog donjeg dijela tijela... Tim zastrašujućim slikama počinje roman “Posljednji dah” Roberta Bryndza (Znanje, urednica Danijela Živković Rumbak, prijevod Predrag Mavar, 99 kuna), četvrti roman iz serijala o detektivki Eriki Foster. Činjenica da je riječ o seriji čitatelje nimalo ne treba brinuti jer poveznice se ponajprije tiču privatnog života glavne junakinje i peripetija koje doživljava u policiji, a ti dijelovi priče, iako zanimljivi, nisu važni za praćenje priče u ovom uzbudljivom i vješto napisanom kriminalističkom romanu. Glavna prednost (i glavna preporuka) ovog romana zapravo je njegova klasičnost. On dosljedno prati sve zadatosti žanra, dakle pred očima čitatelja teče jedna policijska istraga i svojevrsna utrka s vremenom, jer ubojica vreba nove žrtve, otima nove djevojke, a policija po tijelu prve ubijene djevojke shvaća da ima tek tri dana da otetu djevojku pronađe živu. Bryndza nepogrešivo gradira napetost i savršeno dozirano otkriva detalje svoje priče. Zato čitatelj već u prvom dijelu romana zna tko su otmičar i ubojica, ali taj autorski potez samo dodatno pojačava napetost. Svijet monstruoznog ubojice zapravo se urušava na stranicama romana dokazujući ispravnost teze o tome da svaki serijski ubojica krati vrijeme između svojih zločina jer postaje ovisan u ubijanju (što je i temelj brojnih uspješnih kriminalističkih TV serija). I u njima i u ovom romanu pitanje je hoće li policija na vrijeme uspjeti ispravno složiti slagalicu koju čitatelj već zna. A baš ta klasična policijska potraga posljednjih je godina gotovo pa prognana iz kriminalističkih romana. Ovo je podsjetnik da se vrijedi podsjetiti koliko čitalačkog “gušta” kriju takva djela.