Novi posao za 4826 umirovljenika
BUM BROJA ZASPOLENIH STARIJIH OD 60 GODINA
Supružnici Zorko i Jasminka Šimunić: Raditi nam je sada lakše nego prije jer smo na poslu samo četiri sata dnevno. Ovo je prijelaz prema pravoj mirovini Prvi put legalno se zaposlilo 248 umirovljenih branitelja, 533 nekadašnje djelatne vojne osobe te 1519 onih koji su otišli u prijevremenu mirovinu
IMAMO PAD POTRAŽNJE ZA RADOM NA ISTOKU HRVATSKE I RAST U ZAGREBU I NA JADRANU, POSEBNO U UGOSTITELJSTVU. TEŠKO JE OČEKIVATI DA ĆE TU POTRAŽNJU MOĆI ZADOVOLJITI UMIROVLJENICI
Do sredine ožujka gotovo se udvostručio broj umirovljenika zaposlenih na četiri sata dnevno, i to s 5138, koliko ih je bilo krajem prosinca 2018. godine, na 8964, koliko ih je evidentirano 17. ožujka. Hrvatska je prvi put legalizirala rad umirovljenika 1. siječnja 2014. godine, ali samo za osobe koje su otišle u starosnu mirovinu. U početku, rad nakon 65. godine bio je zanimljiv tek rijetkim profesijama, poput liječnika, odvjetnika, profesora i menadžera, pa je trebalo punih pet godina, počevši od 2014. godine, da broj zaposlenih umirovljenika dostigne pet tisuća s kraja 2018. godine. Od siječnja ove godine broj zaposlenih umirovljenika eksplodirao je te se u dva i pol mjeseca gotovo udvostručio u odnosu na kraj 2018. godine. Nakon onih koji su otišli u starosnu mirovinu, sada se slobodno mogu zaposliti i prijevremeno umirovljeni građani, ali i neke povlaštene skupine umirovljenika. Prema podacima iz Zavoda za mirovinsko osiguranje, prvi put legalno se zaposlilo 248 umirovljenih branitelja, 533 nekadašnje djelatne vojne osobe te 1519 osoba koje su otišle u prijevremenu mirovinu. Sijede glave postale su tražene u gotovo svim djelatnostima i na gotovo svim pozicijama – od liječnika, farmaceuta, kuhara, menadžera, građevinara, zaštitara, profesora, vozača, trgovačkih putnika, inženjera... a sociolog Teo Matković procjenjuje da će u sljedećih godinu dana umirovljenici činiti oko dva posto radne snage.
Lakše nego prije
Supružnici i liječnici Zorko Šimunić i Jasminka Katavić Šimunić počeli su raditi davne 1979. godine, gotovo su istodobno “zagazili” i u mirovinu, a zajedno su potom i – nastavili odlaziti svaki dan na posao u našičku bolnicu. Razlika je što, otkako su u mirovini, rade na pola radnog vremena. On je radiolog, a ona je specijalistica fizikalne medicine i rehabilitacije.
– Sada mi je lakše raditi nego prije jer sam na poslu samo četiri sata dnevno, znači 20 sati tjedno. I to puno bolje podnosim nego kad sam radio dvostruko više. Još uvijek sam mentalno sposoban za svoj posao, koji znam i koji sam jedino u životu i radio. Još me oči služe – smješka se dr. Zorko Šimunić, koji je u 66. godini života.
Supruga Jasminka dvije je godine mlađa, uskoro će proslaviti 64. rođendan.
– Odradila sam svoje uvjete do pune mirovine, a kako nas nema dovoljno, prihvatila sam raditi četiri sata. Pogotovo za ženu, krasan je to prijelaz prema pravoj mirovini. Sada imam više vremena za kuću, obitelj, unučad, a još uvijek sam aktivna. Preporučila bih to svakome tko je u takvoj situaciji, iako se mora reći za liječnike da su nekada doslovno prisiljeni ostati jer nema tko raditi. Jedna nam je kolegica nedavno prešla na drugo radno mjesto i ne znam kako bi opstao pogon. Bilo nas je troje liječnika, sada nas je dvoje s tim da je moj kolega dr. Hrvoje Šimić ujedno i ravnatelj, tako da radi i više nego što bi trebao – nadovezuje se dr.