Tko je odgovarao za spiskanih 35 milijardi kuna u brodogradnji?
Trakavica oko Uljanika se nastavlja. Neodlučnost vladajućih sigurno nije uzrokovana brigom za trošak proračuna odnosno nas građana. Cijelo vrijeme nas se želi uvjeriti da je upravo briga za proračun razlog zašto još nema odluke. Razlog je u stvari vaganje što će biti manja politička šteta. Zašto tako mislim?
Brodogradnja je do sada u nekoliko navrata sanirana i to s cca 35 milijardi kuna. Manje je koštala i autocesta Zagreb-Split (samo za ilustraciju). Svaka ta sanacija dovela je do nove sanacije i do ničeg drugog. Što će reći da je razlog saniranja bio samo politički odnosno socijalni mir. Ne talasaj, a to i tako nisu naše pare. Sanacije nisu bile ozbiljne, njihova provedba nije se kontrolirala i s propašću svake svi su ostali u velikim čudima kako se to moglo dogoditi.
Tko je odgovarao za spiskanih 35 milijardi kuna u brodogradnji? Nitko. Nikome ništa, opet se zagrabilo u džep poreznih obveznika i sve ispočetka.
Što bi nas to sada trebalo upućivati na to da će sada biti drugačije? Imamo li ozbiljnu projekciju razvoja brodogradnje u budućnosti ili se priča završava s dovršenjem brodova koji su sada na dokovima? Ima li partner ili onaj koji bi preuzeo Uljanik iza sebe ozbiljno iskustvo u brodogradnji? Navodno su mu ozbiljni u tom poslu partneri, zvuči li to ozbiljno ako su to ozbiljna posla? Da su ozbiljna posla sigurno netko s iskustvom u brodogradnji ne bi u tu priču ulazio preko anonimusa, osim ako taj ne može odraditi nešto ispod stola. Toliko o transparentnosti.
Sindikati i radnici jadikuju nad važnom granom naše industrije i pričaju svi o svojoj stručnosti. Kako je stručan netko tko u toj branši uspije spiskati toliko novca ni za što? Gdje su bili ti sindikati, radnici, stručnjaci, lokalna politika dok je toliki novac odlazio u vjetar? Dok je bilo za plaće sve je bilo super, sve je bilo za pet. Tolike propale sanacije nisu bile nikome razlog da se brodogradnja stavi pod posebni nadzor države? Ili su ti koji bi trebali nadzirati stručnjaci u istoj mjeri kao oni koji su vodili brodogradnju?
Kako to da je tu ulupana tolika para, a da iza toga nemamo barem nekakav sudski proces? Da, da nije to bila samo jedna ekipa. Točno, ali model je očito bio isti i nitko ga nije prepoznao, ili ga nije htio prepoznati ili je toliko stručan da nije mogao vidjeti kuda to ide. Kako bi rekao pokojni Mladen Delić – Ma ljudi moji je li to moguće.
Mi stariji znamo da je kod svake dosadašnje sanacije priča bila ista kao sada. Hoće ili neće, sanacija da ili ne? Argumentacija je uvijek bila ista, a planovi svijetle budućnosti identični ovima danas. I još uvijek nije dosta. I tako do prve sljedeće sanacije i opet uz čuđenje i nevjericu, novi investitor neće htjeti preuzeti troškove prošlih, ali brodogradnju će iscijediti još više, rupa nakon njega bit će još veća.
Gospodo, biste li to što činite s našim novcem činili i sa svojim? Vaša iskustva i praksa u ekonomiji na žalost na razini su ovih koji su vodili i vode brodogradnju. Da nisu ne bi tu bilo puno dilema.