Roditelji moraju stalno gledati što rade pas i dijete
Premda su znanstveno dokazane prednosti odrastanja uz kućnog ljubimca, potrebno je znanje i iskustvo roditelja za sretan suživot djece i pasa. Naime, najveći broj ugriza pasa dolazi od obiteljskih pasa. Po zrelosti psi emocionalno dosežu razinu djece od dvije do dvije i pol godine i ne donose odluka kakve mi očekujemo. Zbog toga treba nadzirati odnos psa i djeteta jer, ako nešto krene po zlu, kriva je uvijek odrasla osoba, a ne dijete ili pas. Djeca su znatiželjna pa znaju psa potezati za uši, rep, gurati im prste u oči, a psi se nastoje obraniti jer ih to boli.
Djecu u dobi do 10 (neki kažu 12) godina ne bi se smjelo ostavljati samu sa psom. Nadzirati ih znači s punom pažnjom gledati što oni rade, a ne samo biti u prostoriji i gledati televiziju, telefonirati, prati suđe... Premda se često ističu neke pasmine kao pogodnije za obitelji s djecom, sama pasmina nije garancija da pas neće ugristi. Svaki pas treba biti socijaliziran i posebno naučen na kontakt s djecom jer dječji način govora i kretnje drukčiji su nego kod odraslih ljudi.
Za dobar odnos psa i djeteta svakodnevno treba zadovoljiti sve pseće potrebe, uključujući i šetnju. Važno je da to ne rade mala djeca jer nema garancije da se neće dogoditi neka nesreća. Dovoljno je da drugi pas napadne psa kojeg vodi dijete, može nastradati braneći svog psa. Posebno je važno naučiti djecu da ne gledaju psa ravno u oči, ne grle ga, ne poliježu ga na leđa protivno njegovoj želji i ne podižu ga kao bebu (pod ruke). Djecu treba naučiti da ne smiju naglo prići i probuditi psa. Ako sanja nešto loše, može dodir povezati sa snom i reagirati agresivno. Djeca ne bi trebala dirati psa dok jede, gurati mu ruku u zdjelicu ili mu otimati igračku. Psa se može naučiti da ne reagira, ali je važnije naučiti djecu da to nije pristojno i da se ne radi drugom živom biću. U svijetu se provode edukativne kampanje u vrtićima i školi, uči se što se smije i što se ne smije činiti psima s kojima djeca žive ili se igraju, a posebno kako se ponašati kad je pas nepoznat.