ARSENOV CINIZAM DOBRO SE UKLOPIO U DUH HISTRIONA

“S Arsenom sam se prvi put profesionalno sreo u Dramskom kazalištu Gavella 1973. godine. Još sam kao gimnazijalac pripadao ljubiteljima Arsenove poezije i glazbe i maštao o danu kada ću ga upoznati. Kako bi Arsen rekao: ‘Sve te vodilo k meni.’ Arsena i mene spojilo je kazalište. Kosta Spaić režirao je ‘Holderlina’ Petera Weissa, Arsen je pisao glazbu, a kada nije imao pjevačke angažmane, svirao je flautu u malom orkestru. Ja sam glumio mladog Sinclaira i pjevao Arsenove songove...”

Ovim nostalgičnim tekstom Zlatka Viteza otpočinje predstava “Geste i grimase” kojom su se Histrioni na kraju 12. Gumbekovih dana prisjetili svoje bogate suradnje s pjesnikom, kantautorom i jedinstvenim kazališnim čovjekom Arsenom Dedićem. A da je ta suradnja doista bila bogata, svjedoči i podatak da je veliki Arsen s Histrionima surađivao u čak dvadeset i šest projekata, počevši od čuvene “Domagojade” 1975. godine.

Plovili u svakom smislu

“Histrioni su plovili u doslovnom i prenesenom smislu. S njima sam od samoga početka. S njima mi je bilo mučno, dosadno, dugo, loše plaćeno, neizvjesno i teško, strašno loše ocijenjeno, osobito u vrijeme elitnih kazališnih gesta i grimasa, ali to je ipak moje najljepše provedeno vrijeme, i kazališno i prijateljsko”, svojedobno je izjavio Arsen govoreći o suradnji s Histrionima i njihovim neupitnim vođom Zlatkom Vitezom.

A Vitez je u “Gestama i grimasama”, odužujući se prijatelju, suradniku i kumu uz pomoć iskusnih histriona kao što su to eterična Sanja Marin i energični Franjo Kuhar te pijanist Oliver Belošević, osmislio kabaretsku predstavu kako bi publiku neobavezno prošetao Arsenovim stihovima i tekstovima o glumačkoj profesiji, ali i vrlo često melankoličnim songovima iz histrionskih predstava. Glumce je obukla Eliva Ulip, a jednostavnu scenu uobličuje portret karizmatičnog šibenskog pjesnika i kantautora. Predstava ima dominantni kaj