NEPOTIZAM ILI DOBRE PROCJENE TRENERA?
Nogometne obitelji Mnogi su vrhunski nogometaši u trenerskim danima pokušali “progurati” svoje sinove, no samo su rijetki uspjeli
Rijetko je gdje u životu sukob interesa poželjna i pogodna situacija. U nogometu smo imali priliku svjedočiti mnogim obiteljskim odnosima unutar momčadi, no dinamika odnosa koja je privlačila najviše pozornosti jest ona oca i sina u ulogama trenera i igrača. Dok obostrano poštovanje između sina i oca može znatno pripomoći momčadi, isto tako može ne samo narušiti momčadske nego i obiteljske odnose. Jedno je slušati oca unutar vlastitih zidova, a drugo slušati ga i na treningu te na utakmicama.
Za Lucu još ima vremena
Tijekom godina mnoge su nogometne veličine nakon svoje karijere zašle u trenerske vode te dale priliku svojim potomcima. Takvi su potezi odmah u startu zasuti salvama medijskih kritika, ali i pažnje, a najbolji recentni primjer nedjeljni je nastup 20-godišnjeg Luce Zidanea među vratnicama na Santiago Bernabeuu protiv Huesce. Sin povratnika na klupu Real Madrida Zinedinea Zidanea nije oduševio u 3:2 pobjedi protiv autsajdera, a legendarni otac medijima je opravdao prvi start mladog vratara. – Nisam izabrao vlastitog sina, nego igrača koji je dio momčadi Real Madrida. Na njega gledam kao na bilo kojeg drugog igrača u momčadi. On je naš treći vratar, Courtois je ozlijeđen, a Navasa sam želio odmoriti jer je igrao za reprezentaciju – ispričao je Zidane svojeg sina nakon utakmice. Strateg Reala našao se na meti kritika, a ne treba zaboraviti da već ima iskustva sa sukobom interesa u Madridu jer Luca nije jedini Zidaneov sin koji je zaigrao za kraljeve. U prvom mandatu Francuz je dao priliku Enzu Fernandezu, krilnom napadaču koji na prvu nikako ne podsjeća na svojeg oca. Debitirao je u Copa Del Rey utakmici protiv niželigaša Leonese te je čak i zabio u jednostavnoj 6:1 pobjedi, no nakon toga karijera mu je otišla sasvim nizbrdo. Zidaneov projekt sa sinovima nije uspio, iako za Lucu ima još puno vremena. Famozan primjer eventualnog nogometnog nepotizma zasigurno je onaj nizozemske ikone Johanna Cruyffa i njegova sina Jordija. Nakon nekoliko uspješnih sezona na klupi uspio je nagovoriti čelnike kluba na kupnju Jordija iz Ajaxa, a anegdota je završila potpuno neslavno. Za vrijeme Jordijeva boravka u Barceloni katalonski klub nije osvojio nijedan trofej, tata je dobio otkaz, a Jordi je prodan u Manchester United u kojem se također nije uspio snaći. Valja napomenuti da je Cruyff u isto vrijeme kad je doveo sina u Barcelonu doveo i, pazite sad – svojeg zeta! Jesús Angoy, suprug Cruyffove kćeri Chantal, izdržao je impresivnih pet sezona u katalonskom divu, no nastupio je samo u devet utakmica. Shvatio je da originalni nogomet baš i nije za njega pa se prebacio na američki, u ulogu šutera. Klub za koji je nastupao do kraja karijere, prikladno, zove se Barcelona Dragons. Iako je to mnogima promaknulo i rijetko se spominje, jedan od najboljih stratega svih vremena Sir Alex Ferguson također je imao priliku voditi svojeg sina. S 18 godina na leđima Darren Ferguson dobio je prvu priliku, no te prilike u konačnici nisu bile česte. Sir Alex shvatio je da je Darren rotacijski igrač, čak i igrač s klupe, što dokazuje tek 27 njegovih nastupa u četiri sezone nakon kojih se Ferguson mlađi šetao po engleskim niželigašima, a kasnije se okušao i u trenerskom poslu u Prestonu, dok je danas strateg engleskog trećeligaša Peterborougha. Ni Hrvatska nije isključena iz ove teme. Nerijetko se dečki iz malenih nogometnih sredina i nižih liga žale kako tata gura svojeg sina, no i na najvišim razinama našeg nogometa imali smo mnoge primjere, a najpoznatiji je onaj Zlatka i Nike Kranjčara. Kad je Cico postao izbornik 2004. godine i nagradio sina prvim nastupom za vatrene mnogi su sumnjali, no Niko je razuvjerio negativce te je ostao jedan od najvrednijih igrača reprezentacije u drugom dijelu prošlog stoljeća. Jedan od najkarizmatičnijih hrvatskih trenera Igor Pamić jedan je od najiskusnijih što se tiče vođenja svojih sinova. Bivši strateg Istre i Karlovca trenirao je sinove Zvonka i Alena Pamića, a u Hrvatskoj, tvrdi, nikad nije bio optužen za nepotizam.
O igračima ovisi jesu li u 11
– Nisam bio u nekim velikim klubovima u kojima je velik pritisak, ali isto tako nisam dao na svoje igrače o kome god da je bila riječ. Realno je da igra onaj koji treba igrati i tako je uvijek bilo kod mene. Nisam nikad imao problema s medijima što se tiče mojih sinova, tu moram reći da sam privilegiran. Valjda su ljudi primijetili da radim kako treba. Unutar momčadi normalno je da se igrači bune, tako je i u najnižim ligama. Onom tko igra najbolji si trener, a onaj koji je na klupi ljuti se. Jedino što igrači ne shvaćaju ni dan-danas jest to da se oni sami stavljaju u momčad ili izbacuju iz nje – zaključuje 49-godišnji strateg iz Žminja. Je li jabuka pala daleko od stabla ili je otac rekao “moj sin mora igrati”? Nepotizam ili pak dobra procjena trenera-oca? Ako je teško procijeniti u nekim drugim poslovima, u nogometu je to još teže.
VALJA NAPOMENUTI DA JE CRUYFF U ISTO VRIJEME KAD JE DOVEO SINA U BARCU DOVEO I – SVOJEG ZETA!