A sada akcija: nagovoriti Miline roditelje da zadrže kuću

Prije nego će kročiti u zrakoplov koji će je odvesti preko Velike bare u borbu za život, malena Mila jučer je, iz naručja roditelja, mahnula okupljenom, oduševljenom osoblju zagrebačke Zračne luke i putnicima koje je ondje očarala, kao što je prethodno očarala i sve nas. Nezapamćeni odaziv ljudi, ta rijeka dobrote kojom je praktički tijekom jednog vikenda poteklo više od pet milijuna dolara, podsjetio je na prave vrijednosti u životu, na važnost zdravlja, solidarnosti i ljubavi, i na tome treba zahvaliti dvogodišnjoj djevojčici koja je Hrvate uzdigla iznad svakidašnjih podjela, konflikata, jalovih ideoloških rasprava, jadikovki. Mila Rončević sada je u najboljim rukama no posao svih nas koji smo ostali u Hrvatskoj nije završen. Štoviše, slučaj ove djevojčice

otvorio je niz tema čije prešućivanje ide na dušu svih onih koji su dužni Mili kao i drugoj djeci osigurati sve uvjete za ozdravljenje i pružiti joj najbolju moguću zdravstvenu skrb. Od tog cilja trenutačno smo miljama daleko. Nakon pritiska roditelja djece oboljele od spinalne mišićne atrofije, Ministarstvo zdravstva je u prosincu 2017., otvorilo poseban račun za financiranje liječenja teško bolesne djece. No, na njega su, ispostavit će se uskoro, uplatili samo građani, ukupno 25.000 kuna, a usporedbe radi jedna doza lijeka za djecu oboljelu od te bolesti stoji 640.000 kuna. Fond za bolesnu djecu – što se pokazalo u slučajevima Mile Rončević, Nore Šitum, Stefani Milde, Ene Šarac i brojnih drugih medijski manje razvikanih slučajeva – apsolutni je imperativ jer bolesna djeca ne mogu i ne smiju ovisiti o milosti dobrih ljudi, već od sustava koji skrbi za svoje najranjivije građane. Nažalost, Mila nije jedino bolesno dijete. Hoćemo li prikupljati novac za svu bolesnu djecu ili ćemo pokušati promijeniti sistem u kojem će svako dijete imati pravo na liječenje? Također, ništa manje važno je stvoriti uvjete u kojima Mila i neka bolesna djeca neće biti prisiljeni letjeti preko Velike bare za goli život. Hrvatska ima sjajne liječnike, a ono što čini razliku između Rijeke i Philadelphije su uvjeti liječenja, godinu dana dugog, koji podižu cijenu u nebesa. No, za uvjete treba imati sredstva, ali građani su ovom humanitarnom akcijom pokazali što smatraju prioritetima. Za spas Uljanika ili za nabavku borbenih aviona nitko nije slao svoje donacije. Hrvatska je poslala jasnu poruku svojoj vlasti o tome gdje treba ulagati. I na kraju, ali ništa manje bitno, pred hrvatskom javnošću je još jedan, nimalo lakši zadatak: uvjeriti Milinog oca Marina kao i majku Sanju da zadrže obiteljsku kuću koju su pošteno, ali nepotrebno, stavili na bubanj. Prema financijskom izvješću na stranici Life for Mila koju su pokrenuli kako bi građani pratili tijek svake uplaćene kune, roditelji su prikupili 185.000 eura koji su se slili iz hipoteke za kuću i prikupljena novčana sredstva. To je kap u moru donacija, ali za obitelj Rončević to je pošteni i teško stečeni kapital koji neće tako lako nadoknaditi. Marin Rončević već je rekao da će održati riječ, ali zato smo tu mi da ga od toga odgovorimo. Uostalom, njegova kći negdje će morati odrastati, zdrava i sretna.

Fond za bolesnu djecu apsolutni je imperativ jer ona ne smiju ovisiti o milosti dobrih ljudi, već od sustava koji skrbi