Odgovornost onih koji “nisu znali”, a digli su ruku za korupciju
PETAR ČOBANKOVIĆ, bivši Sanaderov ministar, odmah na početku suđenja priznao je krivnju te se nagodio s USKOK-om, na sada već legendarno guljenje krumpira PATRIK MACEK/PIXSELL
Prošlo je previše vremena Osuda Ive Sanadera na zatvorsku kaznu za tako velik koruptivni slučaj trebala je biti svjetska senzacija, ali to smo svi već jednom doživjeli
Prije deset godina, 2. travnja, na zatvorenoj sjednici Sanaderove Vlade našao se prijedlog Ministarstva regionalnog razvoja o odobrenju devetogodišnjeg leasinga za kupnju zgrade u Planinskoj. “To je ovo što je maloprije premijer objasnio. Tko je za?, pitala je zamjenica premijera Jadranka Kosor. HDZ-ova Vlada, ništa ne znajući, osim ministra Petra Čobankovića, tada je izglasala realizaciju jednog od najtežih slučajeva korupcije u hrvatskoj povijesti, barem kad je riječ o onima koji su dokazani. Pravomoćna presuda na zatvorsku kaznu za tako veliki slučaj korupcije bivšem državniku, rado viđenom i po europskim salonima, već je bila vijest i svjetskih medija, nakon što je 2012. prvo nepravomoćno osuđen na 10 godina zatvora, pa 2014. pravomoćno na osam i pol. Druga pravomoćna presuda nakon proteka toliko vremena nije više medijska senzacija, osobito jer je i prva ukinuta nakon nešto više od godinu dana na Ustavnom sudu.
Ni Sanaderu nije kao prvi put
Čak ni Sanaderu vjerojatno ovaj put nije bilo tako teško kao prvi put što se opet vraća u Remetinec, gdje je zadnji put bio 26. studenoga 2015. godine. Već je iskusio 222 dana u austrijskom ekstradicijskom pritvoru, dok je u istražnom zatvoru i na izdržavanju kazne u Remetincu dosad proveo 35 mjeseci. Kad se sve zbroji, ako je osuđen na šest godina, preostalo mu je još oko dvije i pol godine u zatvoru. S tim da će Sanader ionako dobar dio tog vremena provoditi kao što je i do sada, u sudnici Županijskog suda u Zagrebu. Za Sanadera je sada možda najvažnije pitanje gdje će izdržavati kaznu, hoće li biti raspoređen u neki od zatvora izvan Zagreba ili će zbog sigurnosnih razloga i čestih odlazaka na preostale sudske rasprave u drugim predmetima, i ovaj put biti zadržan u izoliranom tretmanu u Remetincu. Što se imovine tiče, Sanader solidarno mora nadoknaditi štetu od 15 milijuna kuna i izrečeno mu je oduzimanje imovinske koristi od 17 milijuna kuna. Kako mu je imovina zamrznuta, i to će biti samo stvar pravne formalnosti jer će temeljem pravomoćne sudske presude, ako je i u tom dijelu potvrđena, do jučer blokirana imovina sada promijeniti vlasnika i postati vlasništvo Republike Hrvatske. Što se politike tiče, naravno da će ponovno svatko izvlačiti zaključke kakve hoće.
Nisu ništa znali i sumnjali
Recimo, pitanje tajminga. I ova je presuda uoči europarlamentarnih izbora pala u nezgodnom trenutku za HDZ. Neki od i danas viđenijih članova HDZ-a, koji sjede u saborskim klupama, pa i sam predsjednik Hrvatskog sabora, bili su vrlo blizu Ive Sanadera u vrijeme njegove korupcijske aktivnosti i unatoč prilično precijenjenoj zgradi u Planinskoj, nisu ništa znali ni sumnjali. Unatoč tomu, opravdano je propitivanje u krajnjem slučaju njihove objektivne odgovornosti jer je njihov i samo njihov problem što su stranački pokorno bez previše razmišljanja dizali ruke kad god je trebalo i na tomu i sami izvlačili kojekakve benefite i za sebe, i za svoju stranku, pa eto i za kriminalne interese svoga političkog vođe.
Čak i ako ostanu politički neozlijeđeni u prvom naletu reakcija koje će se sasvim sigurno ponavljati i u tijeku kampanje za euroizbore, HDZ čeka suđenje i presuda u za njih osobito politički osjetljivom slučaju Fimi media, koji bi se mogao okončati do sljedećih parlamentarnih izbora 2020. godine.
U svakom slučaju, slučaj Planinska trebao bi biti velika opomena stranačkim poslušnicima i “dizačima ruku” na sjednici Vlade, ali sudeći po stranačkim običajima, Sanaderove afere u tom smislu nisu ništa bitno promijenile pa je pretpostaviti da ni ova presuda neće donijeti bitnu promjenu u smislu generalne prevencije korupcije.