Topla knjiga snažnih likova u kojoj Tribuson ismijava i ideologije i literarno dociranje
Netipični akademik i jedan od najčitanijih hrvatskih pisaca Goran Tribuson objavio je novi roman. “Otac od bronce” je knjiga vrlo zanimljive pa čak i intrigantne naslovnice na kojoj se kočoperi lik vojnika (mene podsjeća na nekog pilota) na čijem se opasaču nalazi zvijezda petokraka. Knjigu je objavio Mozaik knjiga, a urednik je Zoran Maljković. Glavni lik ovog snažnog, u osnovi ljubavnog romana koji ipak prilično jasno i pravocrtno piše o hrvatskoj povijesti druge polovice 20. stoljeća je Žak Kralj, rođen 1948. godine, baš kao i sam književnik u jednom gradu na sjeveru Hrvatske, nedaleko od mađarske granice. Žak Kralj je dijete prvoborca, preciznije sin jedinac Nikole Kolje Kralja, junaka građanskog rata u Španjolskoj i partizanske borbe protiv njemačkog (i drugih) okupatora, po čijem je liku jedan znameniti hrvatski kipar izradio skulpturu koju je grad sa sjevera Hrvatske ponosno postavio u svom starom, valjda austrougarskom gradskom parku. Sin i otac imaju tešku povijest međusobnih odnosa, i to ne samo zbog toga što je Žakova majka napustila obitelj i otišla živjeti u Osijek. Žaka je tako odgajala beskompromisna i naoko hladna, a zapravo topla i brižna teta Vukica, lijepa ali previsoka žena koja ne može imati djece pa je ostala u bratovoj obitelji kao samozatajni vođa iz pozadine krijepeći se isključivo lozom, po mogućnosti domaćom. Roman počinje u trenutku kada se Žak vraća u domovinu iz Beča gdje pleše na opasnom rubu kriminala kako bi pomalo i preko volje prisustvovao očevu sprovodu. Na tu tešku odluku nagovorila ga je, naravno, Vukica. Žak u svom gradu susreće stare prijatelje, ali se i sukobljava s prijetećom ratnom atmosferom. Rat u Hrvatskoj tek što nije počeo. Naoružava se tko stigne. Crna boja opet je u modi. Puškaranja su neprestana, baš kao i eksplozije. Stječe se dojam da se više puca u pozadini nego na fronti. I tko bi u trenutku kada se svi na brzinu rješavaju partijskih knjižica kako bi zgrabili bolje mjesto do oltara razmišljao o pogrebu starog partizanskog idealista,
čudnovatoga Kolje kojega baš dobro ne razumiju ni njegovi ukućani? U cijelom tom provincijskom rašomonu u kojem preko noći počinju vladati neka nova pravila i neki novi, makar i preobučeni ljudi, Žak Kralj najviše razmišlja o svojoj nerealiziranoj mladenačkoj ljubavi, prelijepoj i erotičnoj Almi Horvat koja se još davnih dana udala za lokalnog ždrijepca s gelipterskim pedigreom Mikija Tomca i Žaku zabila nož u osjetljivo srce. Majstor nostalgičnog pripovijedanja kao što je to Tribuson, leksikografski nakrcan znanjima o glazbi, filmu i književnosti, ali i pop-kulturi koja je solidno uspijevala u socijalizmu, s puno šarma i duhovitosti opisuje Žakovo djetinjstvo, kao i prva ljubavna i seksualna iskustva. Pri tome nas postupno dovodi do kriminalističkog zapleta u kojem se Žak kao u kaubojskom filmu mora boriti za ruku svoje Alme. Dakle za ruku, jer je Almino srce odavno osvojio, ali zbog vlastite nesigurnosti i prevelike žudnje nije i realizirao tu životnu ljubav u neku uhodanu malograđansku konvenciju. U toj borbi, Žak se ne želi odreći ni oca kojeg iz dana u dan sve više upoznaje uz pomoć starih fotografija, uspomena, predmeta, oporuke ali i Vukičinih priča, pa fanatično želi kupiti barem jedan dio očeva spomenika koji je u međuvremenu raznesen eksplozivom iz striktno domoljubnih pobuda. I dok se naš Žak bori s avetima prošlosti i sadašnjosti, preživjevši i jedan okrutni napad zamaskiranih nasilnika koji su u ruci imali bokser, polako se raspada i njegovo bečko idilično kriminalističko utočište iz kojeg će čitatelju svakako biti zanimljiv njegov odnos s tajnovitom Emom Moser. Hoće li se na kraju balade Žak i Alma skrasiti u njegovoj lutalačkoj staroj bubi u predvečerje krvavog Domovinskog rata ili će fatalna ljubav ostati samo u njihovim mislima i čežnjama? Da biste to saznali, morate pročitati ovu toplu i pitku knjigu snažnih i odlično opisanih likova u kojoj Tribuson ne bez prkosa i ponosa ismijava i ideologije i literarno dociranje dokazujući da vjeruje samo u dobru književnost.