DRŽAVU TREBA RESETIRATI I NAPRAVITI NOVU JER OVA NEĆE DOBRO ZAVRŠITI

Sve što se događa društvo ne prepoznaje kao problem pa oni koji žele apsolutnu kontrolu imaju odličnu situaciju. Živimo bolje nego što smo živjeli. Ljudi su time zadovoljni pa ne promišljaju da imaju sve manje demokratskih sloboda

Anto Nobilo poznati je odvjetnik, a osim po obrani svojih klijenata poznat je i po prilično oštrim stavovima koje se ne libi javno iznijeti. Povod za razgovor o situaciji u pravosuđu i utjecaju politike na njega te o općenitoj društvenoj situaciji bila je afera Uljanik.

Prije desetak dana, u sklopu istrage o aferi Uljanik, uhićen je i vaš klijent Gianni Rosanda? Za što ga se sumnjiči?

Sukus priče je da je od 2010. bila kriza te nije bilo dovoljno posla u Uljaniku. U tom su periodu sagradili četiri broda. Brodove nisu mogli prodati na tržištu zbog recesije i da bi održali zaposlenost i radnike na okupu, počeli su graditi brodove za svoje potrebe. Namjeravali su ih prodati kada im se poveća cijena. Prije krize brodovi su vrijedili 60 milijuna dolara na tržištu, pa su očekivali da će opet vrijediti toliko. Smatrali su da bi tako prebrodili krizu, spriječili otpuštanje radnika i gašenje brodogradilišta. I onda dolazimo u nevjerojatnu situaciju. Osnova krimena i štete sastoji se u razlici između cijene gradnje broda i prodajne cijene broda. Prodajna cijena broda bila je niža od cijene gradnje broda. DORH i policija priznaju da se brod prodaje po tzv. Clarksonovoj listi, a to je svjetski registar cijena i orijentir svim brodograditeljima i brodovlasnicima u svijetu. Ti se ljudi sumnjiče da su prodali brod po tržišnoj cijeni. Svi brodovi od kada je Hrvatske i hrvatskih brodogradilišta sagrađeni su po višoj cijeni od prodajne. U razlici između proizvodne i prodajne cijene stvoreni su veliki gubici, tu je onih 36 milijardi eura koje je država “ukucala” u sva brodogradilišta. Politika je svjesno periodički sanirala brodogradilišta. Stvorili su sustav i to legalizirali, a onda su odjedanput, kada su odlučili da nešto ide u stečaj, proglasili to kaznenim djelom.

Vlada još nije odlučila da je to stečaj. Spomenuli ste politiku i da su svi znali kako je to funkcioniralo. Mislite li da je svjesno odlučeno da se prije odluke o stečaju ide u kazneni progon i uhićenja?

Da. Ono što se dogodilo u Rijeci bila je očigledna predstava. Policija nakon osam mjeseci završi istraživanje baš u tjednu kada je Vlada dala do znanja da ne prihvaća restrukturiranje. Ne vjerujem da je to slučajno. Politika je naručila privođenje kako bi lakše pred javnošću branila odluku da brodogradilišta odlaze u povijest. Osim toga, ti ljudi su primitivno osramoćeni jer su u lisicama vođeni ulicama Rijeke.

Policija bi na to rekla da nema drugog načina za privođenje osumnjičenika. Osim toga to se ne događa od jučer. Koja je svrha javnih privođenja?

Ima, jer je vozilom neprimjetno mogla doći u garažu, kako uvijek radi, no nije. Javno privođenje je ritualno prinošenje žrtve koje je patentirao Mladen Bajić. Kada se 2009. krenulo u obračun s korupcijom kako bi se zadovoljili zahtjevi EU, Bajić je stvorio sustav u kojem se poznate osobe uhićuje u zoru, s time da su o tome prethodno obaviješteni i novinari. O svemu se izvješćuje iz minute u minutu i stvara se reality show u kojem sudjeluju mediji, policija, DORH, sudovi, odvjetnici... Prezentira se da su uhićeni najveći kriminalci u državi koji moraju biti pritvoreni. Radilo se o umjetno stvorenim aferama koje je Bajić patentirao da bi pojačao svoju poziciju. A javnost i mediji ocjenjivali su pravosuđe po kaznenim prijavama, a ne po ishodima suđenja i pravomoćnim presudama, što bi bilo logičnije. Stvoren je dojam da smo riješili problem pravosuđa, jer ako su ljudi pritvoreni, imamo uspješnu policiju i DORH, pri čemu svi zaboravljaju da se uspješnost policije i DORH-a mjeri po pravomoćnim presudama, u čemu baš i nisu uspješni.

Je li se politika na još koji način miješala u slučaj Uljanik?

Jest, jer ima još jedan detalj koji nije javno poznat. U policiji nam je predočeno da se radi o dva broda i šteti od 600 milijuna kuna, no dok smo mi bili u policiji, ministar Božinović objavio je da je šteta veća od milijardu kuna. Kada smo sljedeći dan došli u DORH, više se nisu spominjala dva nego četiri broda, a šteta je sa 600 milijuna narasla na 1,2 milijarde. To je dokaz da su radili na brzinu, no dokazuje i da je

Ideja Visokog kaznenog suda bila je da objedini sva drugostupanjska vijeća u kaznenim predmetima, no njegovim osnivanjem zapravo se razvlašćuje Vrhovni sud

ministar Božinović u to bio uključen na operativnoj razini.

Ministar Božinović često u javnosti govori o obradama...

Da, no to nije njegov posao. Dok su ti ljudi privođeni na policiju, ministar je rekao podatak koji je tek sutradan izišao iz DORH-a. A to znači da on nije samo kao ministar rutinski obaviješten o svemu, već je i na operativnoj razini znao kako će se stvar razvijati. Smeta mi sinkronizacija između DORH-a, policije i politike. Jer ako politika može aktivirati kazneni progon, može ga i zakočiti što znači da Vlada, odnosno izvršna vlast, ima neposredni operativni utjecaj na tijela kaznenog progona, a vjerujem da nitko od nas ne želi živjeti u takvoj državi.

Ako je to tako kako vi govorite, to znači da pravosuđe nije neovisno o politici?

Imamo policiju koja je instrumentalizirana i DORH koji je kooperativan, a vidljivi su i pokušaji da se cijelo pravosuđe stavi pod kontrolu. Od kada smo ušli u EU, s nekim demokratskim standardima otišli smo unatrag. Sadašnja vlast svladala je tehnologiju vladanja. Na neprimjetan, puzajući način uz poštivanje forme, ide prema režimu čvrste ruke i kontrole u svim segmentima društva. Cijelo naše gospodarstvo je složeno kao ortački kapitalizam, rijetke su značajnije kompanije koje nisu umrežene s državom. A imamo i miniudar na pravosuđe koji nam se odvija pred očima, a nitko ništa ne poduzima.

Kako mislite da imamo miniudar na pravosuđe?

HDZ si radi svoj novi Vrhovni sud.

Mislite na osnivanje Visokog kaznenog suda? Da. Što u tome nije dobro?

Ideja Visokog kaznenog suda bila je da objedini sva drugostupanjska vijeća u kaznenim predmetima, no njegovim osnivanjem zapravo se razvlašćuje Vrhovni sud. Stvara se bez značajne javne rasprave i u trenutku kada je HDZ jači no ikada jer nema nikakve opozicije. HDZ stvara sud preko kojeg onima koji vladaju državom hoće osigurati da se počistiti nered koji je stvoren pri ulasku u EU pokretanjem postupaka protiv visokopozicioniranih ljudi iz HDZ-a pa i protiv samog HDZ-a. Od svog nastanka HDZ je imao problema sa zakonom, počevši od optužbi za ratne zločine preko Haaga pa sve do postupaka za korupciju. I zbog takvog povijesnog iskustva, ljudi u HDZ-u su si odlučili stvoriti svoj Vrhovni sud koji će onda odlučivati o postupcima koji se odnose na njih i njihove ljude.

HDZ kontrolira i državu i društvo. Zašto bi stvarali svoj Vrhovni sud, kako kažete, kada ni ovaj postojeći baš nije ažuran, a ponekad ima i diskutabilne odluke?

Točno je da ponekad nismo zadovoljni nekim odlukama Vrhovnog suda te da nekad nisu dovoljno ažurni, no to se moglo riješiti zapošljavanjem pet do 10 novih sudaca. U zadnjih 30 godina tamo se isprofilirao određeni broj sudaca koji su u stručnim krugovima prihvaćeni kao neosporni autoriteti. Razvlastiti takav Vrhovni sud, sa strane općeg interesa nije pametno. Pametno je sa strane HDZ-ovskog interesa.

Smatrate da HDZ u pravosuđu sada radi ono što je radio i 90-ih? Kadrovira po stranačkoj, a ne po stručnoj osnovi?

Da, ali sada to radi sofisticiranije.

No da je SDP ili neka druga stranka na vlasti, mislite li da ne bi radila to isto?

Bi, radila bi jer smo preslikali ideju partijske države. Osnovna uloga partije u komunizmu bila je kadroviranje. Okružni komitet partije u Zagrebu raspoređivao je kadrove na gradskoj i republičkoj razini. Tako danas radi i HDZ, radio bi i SDP da može, jer nakon završetka školovanja umjesto na burzu idete po stranačku iskaznicu.

Zašto je to tako?

Zato što živimo u ortačkom kapitalizmu gdje mogu napredovati samo tvrtke koje su povezane s državom, a na sve bitne ili manje bitne funkcije dolazi stranačka vojska. I kada je SDP bio na vlasti, radio je po istom tom modelu. HNS je čuven po tom modelu. A sve je to pogrešno. Hrvatska je kapilarno premrežena korupcijom, uhljebima koji su nesposobni, a ukupni rezultat je da nema napretka i da su to sve retrogradni procesi.

Kako doći do nezavisnog pravosuđa?

Najveći problem je izbor sudaca koji se ne biraju po stručnom kriteriju. Treba se stvoriti sustav u kojem kvalitetni suci napreduju, a oni nekvalitetni se miču iz sustava. To se može postići uvođenjem objektivnih mjerila rada, pa da se po tome napreduje ili ne napreduje. Drugim riječima, trebamo imati slobodno tržište.

No, u Hrvatskoj se baš ne posluje po principima slobodnog tržišta.

Zato što imamo ortački kapitalizam pa nitko unutar pravosuđa nije napredovao a da to nije izlobirao. U sustavu ne napreduju najbolji, već podobni, a tako se stvara ovisno pravosuđe i dok se to ne promijeni pravosuđe nam neće biti dobro.

Mislite li da se do neovisnog pravosuđa može doći u zemlji kao što je Hrvatska u kojoj su nenormalne stvari postale normalne?

Sve što se događa društvo ne prepoznaje kao problem, pa oni koji žele imati apsolutnu kontrolu sada imaju odličnu situaciju. Ekonomski živimo bolje nego što smo živjeli. Ljudi su time zadovoljni pa ne promišljaju da svaki dan imaju sve manje demokratskih sloboda. Ugroženi smo kao društvo u cjelini jer smanjenje demokratskog standarda rade ljudi koji su sada već svladali tehnologiju vladanja. U 90-ima smo imali ljude koji nikada nisu imali državu, pa kada su dobili priliku da provode svoju politiku to je izgledalo loše i nedemokratski. Danas imamo Plenkovića koji je bruxelleski birokrat. On neke stvari radi u svilenim rukavicama i sa stilom, bez ikakve reakcije jer nema oporbe. I zato imamo sve manje sloboda, a pravosuđe je jedan od naših najvećih problema.

U društvu je primjetan i porast netolerancije, pri čemu se suprotstavljene strane međusobno prozivaju za totalitarizam, odričući si prava na različite stavove i mišljenja. Što to nije razmišljanje kakvo je postajalo i u bivšoj državi gdje su svi oni koji ne misle isto bili označeni kao državni neprijatelji? Ili je razlog tome nešto drugo?

U pravu ste, sve je to isto, samo je promijenjen ideološki predznak. No to je uvijek tako, pa oni koji su bili ekstremni komunisti postaju ekstremni nacionalisti. Ili ekstremni fundamentalisti u religijskom smislu.

Na glasu ste kao osoba koja često bira kontroverzne klijente. Jedan od njih je i Josip Perković. Kada je cijela priča počela glavno je pitanje bilo je li uopće treba biti izručen Njemačkoj?

Ne biram ja klijente, nego oni biraju mene. A što se tiče Josipa Perkovića, više sam puta rekao da je to izručenje bilo suprotno zakonu jer Nastavak na 6. stranici