ODLUČIO SAM OTIĆI KADA SU RAKETIRALI ZRAČNU LUKU

Gost Večernjakove televizije bio je Željko Pavličević (67), jedini naš trener koji je s dva kluba, Cibonom i Splitom, bio prvak Europe. Iako je bilo logično da s njim razgovaramo o klupskoj i reprezentativnoj košarci, o tome kako je upravo on radio sa tri najveća hrvatska košarkaša (Ćosić, Petrović, Kukoč), središnja tema razgovora bila je, zapravo, Pavličevićeva životna avantura.

Imao sam i osobnog vozača

Radeći u Tripoliju, u najjačem tamošnjem klubu, naš stručnjak zatekao se u vihoru libijskog građanskog rata pa je morao naprasno napustiti zemlju. Kada su snage generala Haftara bombardirale zračnu luku u Tripoliju, našem stručnjaku i njegovu pomoćniku Luki Bujasu to je bio znak da treba petama dati vjetra.

– Pretjerano je reći da sam bio u životnoj opasnosti, ali jesam u situaciji koja je mogla eskalirati do vrlo neugodne. Nije to bila zemlja u kojoj sam planirao raditi, no činilo se da nisam pogriješio jer preuzeo sam trofejni Al Ittihad, klub za koji navijaju dva od šest milijuna Libijaca. Prije prihvaćanja ponude, pitao sam svog menadžera koliko je to opasno, a on mi je odgovorio da mi se u Tripoliju može dogoditi isto što i u Parizu.

Cijelo vrijeme Pavle je živio u hotelu s pet zvjezdica.

– Novac nije bio presudan, no uvjeti su bili odlični pa sam imao i osobnog vozača, a u tom hotelu su živjeli i naši Amerikanci Raley-Ross i Wright. Ova dva mjeseca nitko