768,9 mil. kn
indeks, njihovu je zajedničku sudbinu na tržištu kapitala lako pratiti. „Pogled na more“i „blizina plaže“pridaju hrvatskim nekretninama i biznisima izvanrednu dodanu vrijednost: gradilište usred naselja, koje se u Hrvatskom zagorju ili Slavoniji može kupiti za šest do deset tisuća eura, u priobalju stoji od deset do 20 puta više. U Podravini i Posavini čitava se imanja mogu kupiti za 30-40 tisuća eura, na Jadranu nešto slično nije moguće naći za manje od 300-400 tisuća eura. Pa ipak, kod unovčavanja te goleme vrijednosti koju stvara blizina mora ne postoji neko posebno, dodatno oporezivanje, kao ni za poslovanje utemeljeno na obali i plažama. Poduzeća koja „eksploatiraju“morsku obalu plaćaju porez na dodanu vrijednost (PDV) i porez na dobit po istim stopama kao i ona u Sisku ili Slavonskom Brodu. U tom smislu hrvatsko društvo nema nikakvu posebnu izravnu korist od tog svog prirodnog resursa. Stječe je tek ako država uspije prodati koncesiju na njegovo korištenje, ali na zemljište na kojem se nalaze hoteli i koje je u njihovu vlasništvu hotelijeri ne plaćaju koncesijsku naknadu. Društvena zajednica od turističkih poduzetnika na Jadranu zarađuje više (u usporedbi s onima na kontinentu) samo zahvaljujući tome što je njih više nego što bi ih bilo da Hrvatska nema mora. A koliko je to u odnosu na vrijednost imovine i prihode turističkih poduzeća?
Vlasnički rizici
Četiri tvrtke koje smo analizirali – Jadran, Maistra, Plava laguna i Valamar – posjeduju golemu imovinu knjigovodstvene vrijednosti oko 13 milijardi kuna, što i tržište kapitala u najvećoj mjeri priznaje jer njihova je ukupna „tržišna kapitalizacija“, ili umnožak broja njihovih dionica s cijenom zadnjega dana prošle godine, bila oko 11 i pol milijardi kuna. U cijeloj prošloj godini te su tvrtke proknjižile ukupan prihod od četiri i pol milijarde kuna. Ostvarili su ga njihovi zaposlenici koje su menadžeri i vlasnici nagradili sa 648,6 milijuna kuna neto plaća. Odatle i naš prvi rezultat: u tri vodeće hrvatske turističke kompanije i crikveničkom Jadranu radnicima je u konačnoj raspodjeli u obliku neto plaća pripalo oko 14,4 posto ukupnog prihoda. Tu je odmah „zaradila“i država: njoj je na ime poreza i doprinosa iz plaća i na plaće pripalo 410 milijuna kuna ili 9,1 posto ukupnog prihoda. To, dakako, neće biti jedina „zarada“države. Sljedeći će biti porez na dobit, a zatim i „porezi na trgovinu“, odnosno porez na dodanu vrijednost i posebni porezi, na primjer, na alkoholna pića i naftne derivate. Država će ubrati i boravišne takse, ali njih u bilancama turističkih poduzeća nema. Vlasnicima četiriju analiziranih turističkih poduzeća pripala je neto dobit od 798 milijuna kuna ili 17,7 posto ukupnog prihoda. To je za tri postotna boda ili za oko 150 milijuna kuna više nego što su primili zaposlenici pa na prvi pogled izgleda da u hrvatskom turizmu kapital prevladava nad radom, odnosno da „kapitalisti eksploatiraju radnike“, ali to je ako se ne uračuna i vlasnički rizik za imovinu tržišne vrijednosti 12 milijardi kuna i porez na isplaćenu dividendu. Kod obračuna dobiti ili profita, dakako, svoje odmah uzme i država, ali u ovom slučaju nije baš dobro prošla. Zbog poreznog „kredita“ili odbitka Maistre u 2018. godini od čak 111,7 milijuna kuna, država je lani na ime poreza na dobit od četiri promatrana turistička poduzeća ukupno zabilježila 92,1 milijun kuna – gubitka! Kad je, dakle, riječ o porezu na dohodak i porezu na dobit računica je jednostavna i jasna, no raspodjela turističkog prihoda na materijalne i druge troškove, odnosno dobavljače, i ono što pripada državi u trgovini robama i uslugama, puno je složenija i u redovitim bilancama nije posve vidljiva. No, pokušat ćemo je ipak ugrubo ocrtati. Na nabave hrane, pića, energenata, usluga itd. itd. Valamar, Maistra, Plava laguna i Jadran potrošili su u 2018. ukupno milijardu i 670,3 milijuna kuna. Ako su sve fakture dobavljača sadržavale 25 posto PDV-a (a ne čini se da hotelijeri kupuju robu i usluge sa sniženim stopama), onda je iz njih državi u prvom krugu, ne ulazeći daljnje „prijeboje“, pripalo 417,7 milijuna kuna, a dobavljačima neto milijarda i 252,6 milijuna kuna ili 27,8 posto ukupnog prihoda četiri analizirane turističke kompanije. Sad već ponešto možemo i zaključiti: preko poreza i doprinosa na dohodak, poreza na dobit i izvornog PDV-a državi su tri vodeće turističke kompanije i Jadran uplatile 735,7 milijuna kuna ili 16,3 posto ukupnog prihoda. Raspodjela prihoda hrvatskog turizma na „kapital“, „rad“i „opće i zajedničke potrebe“, prema tome, začuđujuće je ravnomjerna: 17,7 prema 14,4 prema 16,3 posto. S time smo donekle rasvijetlili raspodjelu oko tri četvrtine ukupnog promatranog turističkog prihoda. Ostatak do sto posto čine amortizacija, kamate, tečajne razlike, rezervacije, ali i akcize, tako da daljnjim profinjavanjem analize može „profitirati“samo država.
Najvažnija uloga
No, slika se jako mijenja ako se u nju uključi i promjena tržišne cijene turističkog kapitala koja se dogodila tijekom prošle godine. Valamar Riviera, Maistra, Plava laguna i crikvenički Jadran na kraju prošle godine imali su tržišnu vrijednost ili „kapitalizaciju od 11 milijardi i 578,8 milijuna kuna. No, to je bilo za 768,9 milijuna kuna manje nego zadnjega dana 2017. godine. Ako se, dakle, uzme da su njihovi vlasnici u 2018. postigli neto profit od 798 milijuna kuna i istodobno podnijeli gubitak vrijednosti kapitala od 768,9 milijuna kuna, ispada da su imovinu od 13 milijardi kuna na godinu dana „zaposlili“za konačnu dobit od samo 29,1 milijun kuna ili tek 0,22 posto! To sigurno nije atraktivan biznis. Naravno, neke druge godine bile su hotelijerima na burzi plodonosnije, ali na primjeru 2018. zorno se vidi i veličina rizika turističkog investiranja. Gotovo sigurno i to je jedan od razloga zbog kojeg su turističke investicije najavljene za iduće godine znatno manje od onih iz proteklih. Naposljetku, može se zaključiti da je najvažnija uloga hrvatskih vodećih turističkih kompanija da budu tržište, odnosno kupac, za proizvode i usluge svojih dobavljača kojima pripada i najveći dio turističkih materijalnih i ostalih troškova, više od trećine. Sljedeći koji najviše profitira od turizma u prvom krugu naplate je država, a iza nje zaposlenici. Sreća vlasnika kapitala je jako promjenjiva i kao da više ovisi o raspoloženju tržišta kapitala nego o njihovoj poslovnoj vještini.