VLADIMIR KERECENI
Najmlađi zagrebački župnik za svoje župljane priprema uskrsni doručak
Župljani Pantovčaka tvrde da su kolači župnikove bake najbolji. Tako bi se i ovoga Uskrsa, nakon misa u crkvi sv. Kvirina, na zajedničkom druženju u župskim prostorijama trebale naći orahnjače i makovnjače bake najmlađeg zagrebačkog župnika vlč. Vladimira Kerečenija (32), koji je u tu gradsku župu, otkako je došao u ljeto 2017., unio novi duh.
– Da, to sam i brendirao – da sam najmlađi župnik u gradu. Kao i to da sam jedini koji ne stanuje u svojoj, nego u susjednoj župi – sa smijehom govori vlč. Kerečeni, koji doista živi u susjednoj župi sv. Blaža (gdje je prije dolaska na Pantovčak bio kapelan), jednostavno zato što je župni dom samo izvana uređen, ali se još ne može živjeti u njemu. No to ga ne sprečava da vrata njegova župnog ureda uvijek budu otvorena, što je privuklo stanovnike Pantovčaka i okolnih ulica, pa se rado odazivaju na sve župnikove inicijative. Jedna od njih je i uskrsni doručak, koji je prvi put organizirao lani, na Uskrsni ponedjeljak, nakon jutarnje mise.
– Iskreno, malo sam se pribojavao kako će to biti, hoće li ljudi donijeti hranu, no bilo je tako dobro da smo se rastali u ranim popodnevnim satima, čak je pala i pjesma – kaže vlč. Kerečeni, koji svakoga koga sretne na Pantovčaku pozdravlja s – dobar dan.
– Naravno, ako netko pozdravi s “Hvaljen Isus i Marija” da ću mu tako i odzraviti, ali prema ljudima treba biti otvoren. Sve vam je, naime, u “dobrom okusu”. To ljudi uvijek pamte. Čak i kad se promijeni glavni kuhar, uvijek ostaje onaj dobar okus. Dobar okus u restoranu daje dobar kuhar, a u župi to određuje župnik, atmosfera i stav – kaže najmlađi zagrebački župnik, koji, primjerice, nije htio staviti rampu na parkiralište pokraj crkve kada su mu to predlagali.
– Pokraj nas je škola. Bilo je ideja da se stavi rampa, ali sam rekao: “Ljudi Božji, probajte doći ovamo u 7.45 sati i vidjeti roditelje koji ovdje parkiraju, uzmu dijete za ruku i odvedu ga u školu i za tri minute se vraćaju i odlaze na posao. Zamislite da sad njima stavim rampu, kakva je to poruka, što sam time dobio, da je tu tobože neki red i disciplina… ma dajte, molim vas. Ovaj parking služi ljudima i da ga oni koriste, da je uvijek čisto i uredno“, kaže vlč. Kerečeni, koji je odmah po dolasku oko crkve posadio cvijeće i osvijetlio crkvu i toranj. U župnoj dvorani zatekao je aparat za kavu na kovanice, koji je otkupio i sada prikupljeni novac od kava potroši na “grickalice” i piće za župljane poslije mise.
– Kupili smo veliki hladnjak koji uvijek napunim prije nedjeljne jutarnje mise, pripremim grickalice, jer bez toga nema ništa – kaže Kerečeni, koji je rođen u Zagrebu, odrastao u Rudešu i Retkovcu, rastao uvijek uz crkvu i u crkvi i odlučio se spontano za svećenički poziv. – Moja obitelj nije svećenička, nego je to bio moj izbor. Ali mi zato sad obitelj pomaže, pa tatu angažiram za neke radove oko crkve, a baka mi je pomogla kad sam preselio u župu. Ona nije kuharica po struci, ali rado kuha i peče kolače, kako nama tako i klubovima umirovljenika, koji je onda za protuuslugu vode sa sobom na izlete. Tako vam je moja baka rasprodana svaki utorak i četvrtak odsad pa do srpnja jer s umirovljenicima ide na izlete, jednodnevno kupanje u Njivice… – kaže vlč. Vladimir Kerečeni, čekajući svoje župljane na uskrsnim misama i na uskrsnom doručku u župnoj dvorani i za ovogodišnjih blagdana.